Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Po svijetu šeće statistički pristojan broj ljudi, djece Jednoga Oca, koji se nazivaju vjernicima, a u ime te vjere spremni su i ubiti

Karikratura

Zbog karikatura i u ime vjere u milostivog Boga opet (zar su ikad i prestale?) lete glave. Svijet je 2005. nastavalo 6,5 milijardi duša. Statistika je ljude podijelila na bezbroj načina, no najzanimljiviji je poredak upravo u religijskoj konkurenciji.

Uvjerljivo na prvom mjestu i dalje je kršćanstvo s 2,1 milijardom registriranih vjernika, odnosno 33% ukupnog religioznog tijela Zemlje. Iza kršćanstva, koje je u stalnom opadanju, slijedi brzorastući islam, s 1,3 milijarde sljedbenika, što će reći da se 19,6% ljudi ovoga svijeta moli Alahu. Hinduizam je brojčano stabilna religija i trenutno je na trećoj poziciji s 870 milijuna duša iliti 13,4% ukupne molitvene mase Zemlje. S vrlo malo zaostatka, na četvrtom mjestu su takozvani nereligiozni, u koju grupu su ovom statistikom ubrojeni agnostici, humanisti i freethinkeri. Njih ima 775 milijuna ili 12,7% i u stalnom su opadanju. Novovjekih poklonika Gautama Budhe ima danas u svijetu oko 780 milijuna, koliko otprilike ima i sljedbenika tradicionalne kineske religije. Plemenskih religija, šamanista i animista 2005. je popisano 232 milijuna ili 4% svjetske populacije, dok je ateista bilo 150 milijuna ili 2%. Otprilike isto toliko ima danas i ljudi koji su statistički svrstani u ladicu "nove religije". Potom slijede religije s manje od jedan posto udjela u globalnoj svjetskoj molitvi: sikhizam (23,8 mil.), judaizam (14,5 mil.), spiritizam (12,6 mil.), bahai (7,4 mil.), konfucijanizam (6,3 mil.), jainizam (4,3 mil.), zoroastrizam (2,7 mil.), shintoizam (2,7 mil.), taoizam (2,7 mil.), wicca (0,5 mil.) i ostali (1,1 mil.).

Ispada da cijeli svijet vjeruje u nešto i stvarno se, na prvi pogled, pokazuje pogođenom ona izreka da se neće moći shvatiti promjene 21. stoljeća ako se ne poznaju religije čovječanstva.

Ali, je li tome stvarno tako? Trebamo li se panično baciti na komparativno proučavanje religija? Pa, neće vam škoditi, zabavno je i poučno, ali dovoljno će biti da dobro proučite jednu vašu omiljenu religiju i da joj postavite par iskrenih pitanja. Do kosti. Postupite li tako, gdje god se na svijetu nalazili, kojemu god Bogu vjerovali, doći ćete do istog pitanja - odgovora: kakva je razlika između religije i vjere, religioznog čovjeka i vjernika?

Odgovor glasi: religija je kora od banane, a vjera je banana sama. Forma i srž. Savjet: ogulite do kraja bananu i pojedite je u slast, a koru bacite da istrune u komposteru.

Sjetite se i što se događa kad se baci kora od banane. Stara fora koja uvijek pali: netko naiđe, padne, posklizne se i potom ustane. Cijeli je svijet danas u takvoj fazi poskliznuća, traženja ravnoteže i oslonca, nakon što se poskliznuo na odbačenu koru od banane, na odbačenu formu.

Treba samo malo razmisliti iz srca. "Vjernici" koji pale zastave i lome čeone kosti svojim susjedima u ime nekog Boga, makar to bilo zbog tako "važne" stvari kao što su karikature, po definiciji, ne samo bilo koje od spomenutih religija, već i po definiciji malo zdrave pameti, ne mogu misliti ni o čemu, a kamoli o Bogu.

Ako će ove karikature proroka Muhameda izazvati još jedan sveopći rat, bit će to rat neduhovitih protiv duhovitih. Koji duhoviti, od iskrenog smijeha i po defaultu, neće moći izgubiti.

A kada jednom ljudi svih vjera shvate da dijele zajedničko duhovno naslijeđe, jer su djeca Jednog Oca, bez obzira kojim ga imenom zovu, započet će novo doba bratstva i mira.

No, dotad, vjerovali ili ne, "u banani smo". Ali, ne brinite, jer, kao što ste već sigurno shvatili - tu je samo srce vjere.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)