Nenad Kobasia
U IME OCA

Vegetarijanac na čelu Slovenije

Janez faktor – da prosvijetlite, a ne izgorite

Janez Drnovšek je u mom životu postao neki faktor, doduše tek TV - epizodni lik, u vrijeme krvavog razlaza bivših federalnih jedinica bivše Jugoslavije. U to vrijeme još sam pasionirano snimao na video kazete sve sjednice novoosnovanog Hrvatskog sabora, umišljajući kako ću tu paradnu kašu u neka buduća vremena, nalik valjda onima s ilustracija Kule stražara, gledati kao vrhunski montipajtonovski geg. Kazete sjednica čak sam i slagao odmah do moje kolekcije Letećeg cirkusa Monty Pythona.

No, ne samo da su tadašnje saborske sjednice, ali i događaji na balkanskom prostoru, a i šire, nadmašili originalne monipajtonovce, već su nadmašivale perverznošću iskrivljavanja istine jedna drugu tolikom brzinom da ih snimati više nije imalo smisla. A, Bogu hvala, ponestalo mi je i novaca i prostora. No, velik dio mog tavana i danas zauzima hrpa kazeta na kojima su pohranjene sve te groteskne riječi i slike saborskih nadmetanja.

U međuvremenu su se te riječi hrvatskih sabornika prolile kao vruća lava najzabitijim ulicama Lijepe naše i postale mentalnom hranom mnogih manjih i većih umova te grotesknim učinili gotovo svaki segment života.

Politiku i političare, propagandni epicentar grotesknog ludila, nitko tada, a ni kasnije nije izolirao, ogradio, nikome nije makar brnjica stavljena... Dapače saborske skeč prvoborce možete i danas pratiti u novim epizodama prilagođenima za naraštaje koji dolaze. Preliveni su europskim šlagom, jednom tjedno farbaju kose, gostuju redovno u svim mogućim emisijama HTV-a... Sve u svemu, jedno fino kontrolirano ludilo i kaos u kojem sve ipak ostaje u obitelji. (I sve je kao u redu, i ništa te kao ne boli... - pjevao je davno Enes Kišević.)

Jer, sada je mir, svjetlucavo revijalno vrijeme između dva rata, vrijeme kad se hlade cijevi, a srca se pune novim dozama "tradicija" za koje će u ratovima koji dolaze biti vrijedno umrijeti. Prolaze uspavane i mamurne nedjelje pune nogometa, šopinga, šlagera, purica, žuja...

A onda iz vedra neba ta vijest o Drnovšeku koja je epizodni lik s početka rata promovirala u faktor koji je itekako zaokupio moj um.

Naime, Janez je, već duže vremena, kao što znate, predsjednik nam susjedne dežele, a nedavno je počeo govoriti o politici, ali i o svim životnim stvarima na način kako to govori Sai Baba. Čovjek, drug i Janez je otkrio da ima rak, pobijedio zloćudnu bolest i u toj bici toliko zaronio u duhovno da je došao do one točke u kojoj se uviđa da se samo vlastitim primjerom može nekoga nešto naučiti. A kud ćeš bolje pozicije od one predsjednika države.

Kako i dolikuje osviještenom čovjeku, Drnovšek je odmah napustio političku liberalnu stranku kojoj je godinama pripadao i osnovao Pokret za pravednost i razvoj (Gibanje za pravičnost in razvoj), tvrdeći da budućnost pripada spontano osnovanim pokretima i da je politika, ovakva kakva je danas osuđena na propast. Napravio je web portal i aktivno počeo pomagati. Da, napisao je i knjigu o razvoju svijesti, a toliko ga je obuzela tipična euforija novopečenih vegetarijanaca da je čak pismom zamolio Dalaj Lamu da ne jede više meso kako ne bi davao loš primjer drugim, manje osviještenim ljudima.

Iz Janezovih su se usta od tada mogle čuti samo riječi koje su protiv nasilja svih vrsta, a za podizanje razine ljudske svijesti čime bi se pokušala spriječiti propast ove zastranjene civilizacije koja se guši u vlastitim lažima, obučenima u socijalne, religijske i ekonomske suprotnosti pomoću kojih elite isisavaju sve što se isisati da: od novca, preko ljudskih organa do životne energije.

Novopečenog vegetarijanca na čelu države odmah se naravno optužilo da je "pukao" i da bi trebao biti dostojanstven dok je na dužnosti predsjednika, ali Drnovšek je, smetalo to nekomu ili ne, uz spontano nastali bosansko-hercegovački pokret "Dosta!" i pozitivnu euforiju nastalu oko bosanskih piramida, pravo osvježenje na učmaloj, a u biti strogo kontroliranoj političkoj sceni zaraženog nam planeta.

Njegova euforija probuđene duhovnosti simpatična je i nevina i, zapravo, kada ga ljudi optužuju da je naivan, deklarativan i pun općih mjesta do te mjere da se s tim nema što polemizirati, nesvjesno mu zapravo daju za pravo, jer se tome što je Drnovšek "otkrio" nema bogzna što dodati jer je – Istina.

A Istina je, reći ću to pa makar me optužili da sam nedemokr(o)atičan i makar nas samo zbog mene ne prime u Europu – jedna.

Kada to znanje "legne" jednom predsjedniku države to je svakako dobra i ohrabrujuća vijest, a kada on "vekivečnu" Istinu promptno krene provoditi u akciju to je već znak za široki osmjeh s kojim ćemo dočekati lidere novoga doba. Nadam se da je na razgovoru s Mesićem pala, uz vegetarijansku klopicu, i poneka ideja o osnivanju škole koja bi bila na tragu Janezovog pozitivnog osvještavanja – škole za lidere novoga doba. Ja predlažem da se škola zove: A sad nešto posve istinito.

I zato za ovih vrućih dana toplo preporučam da razmišljate o Jenezu Drnovšeku i Istini. Prosurfajte do web stranice Gibanja za pravičnost in razvoj, kupite Janezovu knjigu... Efekt će biti kao da se mažete kremom "Prosvijetlite, a ne izgorite".

Nenad Kobasić

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002