Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Poučavajte djecu čudesnoj ljepoti neizvjesnosti svakog novog trenutka života

Sreća, nesreća - reklamni blok

"Zanima me što je za vas sreća, ali hajdemo prvo na jedan reklamni blok." Te riječi su prvo što sam čuo uključivši TV. Najava pitanja prije reklama bila je upućena velečasnom Zlatku Sucu, a postavila ga je širokonasmiješena Mirjana Hrga, voditeljica Nove TV.

Zlatko Sudac, od strane Katoličke crkve jedini priznati stigmata još od svetog Franje Asiškog, čovjek s brojnim darovima Božjim, među kojima su i oni bilokacije i levitacije, nije mogao reći "ne" najavljenom bloku reklama. Da je i htio, ne bi stigao. Televizija je brža i jača od stigmata i ne podnosi protivljenje.

Ali, ja sam bio spreman. Automatski sam, vještinom prokušanog TV-zipera i brzinom Lea iz Matrixa prebacio na nacionalnu vertikalu TV-duha, prošetao malo nasiljem i licitarskim štosevima RTL-a i kad sam bio siguran da se na Novoj TV ukazao Zlatko Sudac, a ne reklama za hranu za mačke, prolio sam se po nezdravo oblikovanoj fotelji i otvorio uši da čujem što je to sreća.

I, Zlatko Sudac je ispričao jednostavnu pričicu o relativnosti sreće i nesreće, koju sam prvi put čuo prije desetak godina na jednom tečaju Umijeća življenja iz usta Sri Sri Ravi Shankara, osnivača i duše te, jedne od najvećih, svjetske neprofitne nevladine humanitarne udruge. Priča nije izvorno njegova - postoji niz verzija koje sam poslije čuo na raznim stranama. Verzija koju nam je na TV-u ispričao Zlatko Sudac ide ovako:

Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti. Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće! Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja. Svi viknuše: Ajme, sreća! Svi osim starca koji je govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Starčev sin slomio je ruku pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće! Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene ruke nisu regrutirali u vojsku. Svi naravno viknuše: Ajme sreće! Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Bilo je lijepo slušati Zlatka Suca u osvit Uskrsa kako priča tu poučnu priču, baš kao i svih dvadesetak minuta emisije na koje sam stigao. Pričao je jasno kao i uvijek (osim u slučaju Gotovina) i bio je uvjerljiv, direktan i precizan kao svaki indijski guru koji nije varalica.

Kad je 2004. godine Sri Sri Ravi Shankar dolazio u Zagreb na veliki skup Art of livinga na Jarunu, bio je najavljivan jumbo plakatima na kojima su preko noći osvanuli nacrtani vražji rogovi i poruke tipa "idi odavde - tko te zvao" i "bježi vraže gdje te traže". A čovjek je došao ispričati iste priče o ljubavi, miru i otpuštanju koje priča i Zlatko Sudac. Sreća? Nesreća? Tko to zna...

Kolega novinar i prijatelj ispričao mi je da je razgovarajući s jednim svećenikom koji je studirao sa Zlatkom Sucem saznao da su njih nekoliko novaka, uključujući i Suca, bili jako naklonjeni istočnim religijama i yogi, ali su bili diskretno upozoreni da malo stanu na loptu. Rečeni svećenik i danas upražnjava yoga vježbe i misli da mu one produbljuju osjećaj Petrove religije i Isusove vjere. Naravno, radi to vrlo diskretno. Sreća? Nesreća? Tko to zna...

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)