Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Stanite s djecom kraj Jehovinih svjedoka i popričajte o dizanju iz mrtvih

Svjedoci i krivci

Nerijetko, kad sam u najvećoj žurbi, namjerno stanem kraj Jehovinih svjedoka da uzmem primjerak njihovog glasila Probudite se!, da malo uzdrmam svoju mozgovnu šablonu i, na kraju krajeva, da porazgovaram sa svjedocima, kad već ne mogu s krivcima i sucima.

Ovaj put zaustavio sam se kraj dvije Jehovine svjedokinje, bakice koje su sjedile nasuprot onoga što je ostalo od samoborskog kina. Kao i uvijek pravio sam se novakom u poznavanju učenja koje je zasnovao Charles Taze Russel, i onoga što njegovi slijednici vjeruju, ali sam strelice svojih pitanja odašiljao, naoko djetinje nevino, ravno u srž njihove dogme, njihove istine.

- Kako biste vi postupili da vam netko kome ste stan iznajmili taj isti stan demolira? – slikovito mi je svjedokinja pokušala pojasniti zašto je Jehova tako ljutit na svoju djecu koja nisu izdržala sva njegova iskušenja. Gledao sam je zblenuto kao što sam davno gledao i jednog poznatog privatnog doktora kod koga sam davno, kao klinac, bio na pregledu. Upravo je bila započela era privatnoga svega pa tako i doktora, i ordinacija je imala najsuvremeniju opremu, a doktor je prosipao ljubaznosti i lijepe riječi. No, kad je saznao da sam slučajno zaboravio novčanik, više me nije čuo. Zaključao je ordinaciju i tresući se počeo psovati i prijetiti da će zvati policiju. Nije čuo moj jednostavni prijedlog da nazovem nekoga tko će mi donijeti njegov pošteno zarađeni novac. Kad je ipak poslušao i kad su mu tadašnji dinari ugrijali stražnjicu, pokušao je opet vratiti sliku dostojanstvenog, opuštenog liječnika u usponu.

– Što biste vi učinili da vam u lokal (radio sam tada kao konobar) uđe netko, naruči pivo i neće ga platiti? – pokušao je dr. Jekyl ispraviti neispravljivo.

– Zavisi tko bi mi to učinio, jer moj posao, birtaški posao, zahtijeva baš kao i liječnički minimum poznavanja ljudske psihologije – odgovorio sam mu i više se nikad nismo vidjeli. Čujem da je postao prilično poznat i prilično bogat.

Sve religije, sva organizirana vjerovanja, pa tako i ono Jehovinih svjedoka, kruti su kao i ovaj doktor, imaju Dr. Jekil i Mr. Hayde sindrom i zanemaruju, iako iz petnih žila tvrde suprotno - pojedinca.

Ja se, na primjer, ne osjećam kao u stanu koji mi je iznajmio Bog, već prije kao da Bog živi u meni, potpuno besplatno, na obostranu radost. Upravo to što velik broj ljudi doživljava Boga kao osvetoljubivog stanodavca vješto iskorištavaju ekonomske i sve druge mutne elite i strahom dodaju decimale na svojim uzaludnim bankovnim računima, a Jehovini svjedoci, između ostalih, naivno i nesvjesno, daju za pravo svim tim krvopijama i kradljivcima energije.

Na kraju razgovora saznao sam i nešto više o tome kako će Jehova dići mrtve kad za to dođe vrijeme. Naime, Jehovinci ne vjeruju u besmrtnost duše, već da će Jehova po njemu znanim kriterijima selektivno dizati dio po dio čovječanstva. Naime, ljudi će se fizički dizati iz mrtvih s onoliko godina s koliko su umrli, a potom će se stariji pomlađivati, a mlađi rasti do 33. godine života. Nastupit će 1000 godina pravoga mira na svijetu, a do tada će Jehova smisliti novo iskušenje. Zar uopće treba sumnjati da će ljudi i ovaj put pasti?

Kako sam saznao u kolumni Drage Plečka da su medicinska ispitivanja potvrdila da se Jehovini svjedoci puno brže oporavljaju nakon bolesti i stresa od ostalih, i dalje nisam imao milosti. Raspalio sam o vegetarijanstvu.

Iako im je jedan od glavnih postulata vjere odbijanje bilo kakve fizičke agresije i nošenja i upotrebe oružja, Jehovini svjedoci ne dvoje oko toga treba li životinje ubijati i jesti. Oni su mišljenja da su životinje evolutivno daleko ispod nas, ali, ljudi moji, tako vam Manitua i Jehove zajedno, uključite mozak i srce i upitajte se je li tome baš tako, ako mi kao, Jeh(ova) – napredna rasa, bez razloga koljemo onu nenaprednu, koja je toliko na niskoj razini svijesti da se, jadna i Bogu nevažna, ne može ni braniti – je li to baš onako kako bi htio Bog koji imalo drži do sebe. Nije.

Tu vegetarijansku samilosnu notu podebljao sam za ovu priliku jače od Janeza Drnovšeka koji je nedavno, pobijedivši vjerom rak, čak pisao Dalaj Lami da bi bilo u redu da prestane jesti meso za primjer drugima. Janez je potpuno promijenio svoj način života, svoj pogled na svijet i postao preko noći militantni vegetarijanac. Tako se, naime, ponašaju obično ljudi koji prestanu jesti meso i onda, kad shvate sve prednosti toga, i fizičke i duhovne, pokušavaju to prenijeti ostatku svijeta na njegov, svijetov, agresivni način, na način na koji su ne tako davno Jehovini svjedoci pokušavali proširiti svoju istinu.

No, tu su Jehovinci ipak otišli korak dalje pa danas parovi Jehovinih svjedoka samo nijemo stoje po ulicama, drže svoj primjerak Kule stražara i razgovaraju samo s onima koji im priđu i upitaju ih nešto. Stanite, stoga, u ove kišne dane, sami ili sa svojom djecom, kraj širitelja istine Jehovine, oboružajte se pozitivnom skepsom i pitajte ih sve životne stvari koje su vam na srcu. Pitajte ih o smrti, krštenju, životu... Pitajte ih tko su po njihovom mišljenju svjedoci, tko suci, a tko su i ima li uopće nekoga koga bi mogli nazvati krivcem. Za bilo što. Iskreni pozdrav svim Jehovinim svjedocima, ma gdje bili. Om i amen.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)