Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Ne možete biti toliko siromašni da ne bi mogli davati

Dobra vijest je dobra vijest!

Dobra vijest, vijest koja bi zapravao trebala biti uobičajena, vijest da postoji čovjek koji je spreman živjeti za svoje dijete bez ikakvih kalkulacija i ne želi se odreći svoje kćerke, izazvala je lavinu emocija i, što je najvažnije, konkretnu pomoć tisuća ljudi iz Hrvatske i svijeta.

Na računu Petra Brtana iz Novske za sada ima oko 160.000 kuna, neke tvrtke nude mu izgradnju kuće, paketi stižu sa svih strana, RTL mu poklanja auto, SMS-ovima se više ni broja ne zna... Petar i njegova trogodišnja Valentina, više nisu siromašni, nacija može odahnuti.

A Petar je u svom kratkom, ali slatkom medijskom životu naciji održao pravu malu lekciju o tome kako se treba živjeti uzdignute glave kada te život baci na gadne kušnje. Objasnio je tako tata Petar da mu stvarno nikad nije palo na pamet da traži pomoć ili da se žali na život i sve ono što mu je isti dao ili oduzeo pa i da mu novci, kad se sve zbroji, nisu najvažnija stvar u životu. Ukratko, Petar je naciji u lice sasuo, u obliku neke vrste homeopatskog lijeka (malim količinama otrova uzrokuje se reakcija izlječenja), činjenicu da je život lijep i vrijedan življenja jedino ako si svoj, a da ti dostojanstvo i sve što ono sa sobom nosi ne može uzeti nitko, osim tebe samog.

Davanje je jedini smisao života, to nam je poručio Petar Dobri, a vrijeme za davanje je upravo sada. Ako nam ta nesebična misao postane misao vodilja sve je moguće i kotač "čuda" može se zavrtjeti.

Bez obzira što se nekima ne čini da je ovo početak nekakvog novoga doba gdje će dobra vijest biti i urednicima dobra vijest, već samo još jedna nacionalna sado-mazo pokora dobrote koja služi pranju savjesti pojedinaca i institucija, ipak je davatelja, priznajmo, sve više i više. Od medijski poznatih ličnosti do milijuna anonimnih Petara svuda oko nas. A to je u pričama ove vrste jedino važno.

Poziv na povratak dostojanstvu i pružanju ruke čovjeku do sebe odaslan je iz mnogih srca i poznatih grla širom svijeta.

Isti dan kad je Sanja Doležal trepćući očima punih suza uručila ključeve auta Petru Brtanu, kod Oprah je gostovao Jon Bon Jovi, četrdesettrogodišnji roker, koji je megauspješnoj voditeljici i dobrotvorki dao ček na milijun dolara za pomoć onima kojima je najpotrebnija, uz riječi da je nakon dvadesetogodišnjeg pjevanja skužio da je davanje, akcija pomaganja, jedina stvar vrijedna življenja. Sve ostalo je, naravno, rock'n'roll.

U tom opće svjetskom kotrljanju, suosjećanje i davanje pomaljaju se, izgleda, iz anonimnosti i prekrivaju, malo po malo, medijski dominirajuće loše vijesti. Sve je puno malih Isusa i Petara, samo što to još nije bilo na televiziji pa kao da se i nije dogodilo.

Nekako u isto vrijeme kada se zakotrljao slučaj Brtan i Samoborci su mogli saznati da u Vratniku, selu udaljenom deset minuta od centra Samobora, u gotovo istoj takovoj ruševnoj kućici s mini kvadraturom, živi deseteročlana obitelj Rešetar koja upravo čeka još jednu prinovu, a preživljava sa 4.300 kuna mjesečnih prihoda. Akciju za izgradnju kuće dostojne čovjeka, koju je inicirao Crveni križ Samobora, prezentirali smo u Glasniku pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li se i u ovom urgentnom slučaju naći dovoljan broj dobrotvora.

I, za kraj, nekoliko pitanja za razmišljanje i jedna preporuka. Dajete li prosjacima novac na cesti i potičete li svoju djecu da to čine? Ako je u ulici, recimo, devet prosjaka, hoćete li dati novaca svima ili samo jednom ili pak samo onima koji vam se svide? Jeste li i vi pod utjecajem one teorije da ako prosjacima dajemo da time samo potičemo njihov nerad? Pitate li se ikada kome treba davati i postoji li kakva vaša lista prioriteta? I kako da znamo da će se novci koje dajemo upotrijebiti u plemenite svrhe? Kako da dajemo kad smo i sami siromašni...

Uvijek dajte, jer ne možete biti toliko siromašni da ne bi mogli davati!

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)