17.10.2018.

U Gorskom kotaru održan 62. Planinarski križni put Udruge Ekosspiritus

Hodali, klečali i molili

U subotu i nedjelju, 13. i 14. listopada, prošao je Krist kroz Gorski kotar, na dionici puta od Ravne Gore preko Mrkoplja i Lokvi do Delnica, kroz mala mjesta i sela, poljima i dolinama, šumama i livadama, s više od 300 mladih iz 30-ak župa naše domovine okupljenih u 62. Planinarski križni put u organizaciji Udruge Ekosspiritus iz Samobora.

Župna crkva sv. Terezije Avilske u Ravnoj Gori bila je polazna točka na kojoj su se okupili sudionici ovog pohoda pristigli iz nekoliko (nad)biskupija. Najbrojniji su bili mladi iz Zagrebačke nadbiskupije, njima su se pridružili mladi iz Riječke nadbiskupije, a predvodili su ih novi Povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije Josip Pende i novi studentski kapelan, dominikanac pater Ivan Dominik Iličić. Manje skupine i pojedinci stigli su i iz nekoliko drugih biskupija.

Nakon okrepe čajem i kolačima, koje su nam dragi domaćini pripremili u dvorištu crkve, slijedila je prva postaja križnog puta te kraće obraćanje župnika Roberta Raimmana, koji nas je upoznao s načinom života župne zajednice te radostima i poteškoćama života župe koja konstantno doživljava pad broja stanovnika. Početak hoda kroz maglu i probijanje sunca kroz oblake pojačavala je mističnost otajstva Planinarskog križnog puta.

U Begovom Razdolju, selu koje se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini u našoj domovini, sudionici su se nešto duže odmorili. Gospodin je podario idealne vremenske uvjete, oba su dana bila potpuno sunčana, pa smo imali privilegiju doživjeti sve nijanse jesenskih boja bogate goranske vegetacije. Izbijali smo na čistine s kojih su se otvarali široki vidici pa opet ulazili u "tunele" od krošnji, kroz koje su ipak probijale zrake sunca, sve uz razgovor, upoznavanja, pjesmu. Glazbena sekcija, uz gitare i bubanj, bila je neumorna. Čim bi osjetili da atmosfera imalo popušta i dolazi umor izazvan napornim hodom, krenula bi "dizalica", odnosno himna ovog križnog puta: "O zauvijek ću pjevati moj Spasitelj si Ti, i prijeći ću milja sto zbog Tvoje ljubavi".

Pred samim Mrkopljem župnik Ante Zovko, i sam hodač Planinarskog križnog puta, predstavio nam je, između ostalog, i dojmljivu uzvisinu Fortica, s koje se pruža lijep pogled u svim smjerovima. Uzvisina je očišćena, odnosno put do nje je učinjen prohodnim prvenstveno zalaganjem župnika. Tu su pronađeni i arheološki ostaci iz 14. stoljeća pa se pretpostavlja da je uzvisina u doba Frankopana vjerojatno služila kao promatračnica/utvrda za obranu od Osmanlija.

Stigli smo u Mrkopalj, gdje smo se smjestili u dvoranu, večerali fini grah, koji su nam domaćini strpljivo posluživali sve dok i zadnja usta nisu bila namirena.

Slavljenje večernje svete mise bilo je u crkvi Blažene Djevice Marije Žalosne, čijim su interijerom svi sudionici bili oduševljeni. Uvod u euharistijsko slavlje bilo je u katehezi koju je vodio Radovan Librić, vjeroučitelj i dugogodišnji voditelj planinarskih križnih puteva. Vjeroučitelj Librić mladima je ponudio tekst Bonaventure Dude koji govori o mladenačkim snovima, a povezao ga je s geslom pohoda: "Vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja" (Jl 3, 1). U tekstu franjevac Duda ističe: "Znadete što je to lijep i sretan život? Neki je francuski pisac rekao da sretan život znači mladost puna snova koji se tijekom života jedan za drugim ostvaruju... Sanjajte, dakle, mladi prijatelji. Sanjajte kao što su sanjali svi ljudi Starog Zavjeta! Sanjajte poput Djeteta Isusa u naručju Marijinu! A Gospodin neka Vam sve vaše lijepe sne tijekom života dadne ostvariti"!

Večernji program nastavljen je svetom misom koju je predvodio pater Ivan Dominik Iličić, studentski kapelan iz Rijeke, u zajedništvu s više svećenika. Tumačeći evanđelje dana naglasio je da i Bog sanja i povezan je s čovjekom, jer je svatko od nas stvoren na Njegovu sliku. Naglasio je pater Ivan da je sanjao kao nekadašnji sudionik planinarskih križnih puteva voditi misu na jednom pohodu i da mu se taj san sada ostvario.

Nakon mise sudionici su se fotografirali u crkvi i tu zajedničku fotografiju poslali su u Rim mons. Tomislavu Rogiću, koji sudjeluje na Sinodi o mladima, poručivši mu da smo tijekom ovog pohoda molili za papu Franju, ali i za sve sudionike Sinode.

Mladi su prenoćili u mjesnoj i školskoj dvorani te nakon jutarnje okrepe nastavili svoj hod prema Sungeru i Brestovoj Dragi, gdje je bio svečani blagoslov male obnovljene kapele koja je građena na kraju 19. stoljeća. Nastavili smo istim tempom, upijali nove prekrasne vidike, molili postaje, meditirali, sklapali nova poznanstva. Simpatični, nenametljivi mještani su nam sa zadovoljstvom prepričavali zanimljivosti svoga kraja, primjerice, o tri zavjetne kapelice (ujedno i postaje našeg križnog puta), koje obitelji već generacijama održavaju. Kraj jedne takve kapele, u mjestu Slavica, dočekao nas je župnik Fužina, vlč. Tomislav Zečević, sa svojim župljanima, a nakon molitveno-meditativnog dijela postaje slijedio je zajednički agape koji su pripremili župljani časteći sudionike pohoda raznim vrstama kolača i pićima.

Svatko je za sebe s ovog pohoda ponio neki trenutak koji ga se posebno dojmio. Svima je bio lijep trenutak kada su u župnoj crkvi u Lokvama kolonu hodočasnika dočekala djeca malog župnog zbora i pjesmom predstavila svoju zajednicu. Njihovo su pjevanje glasnim ritmičkim pljeskanjem podržali svi hodočasnici i tada se na licima djece jasno mogla iščitavati preobrazba – od početnog straha i treme do širokih osmijeha ushita, ponosa, oduševljenja. Još jedna potvrda koliko ovaj koncept Planinarskog križnog puta znači ljudima čija mjesta, odnosno zajednice posjećuje.

Župnik Zlatko Čibarić s velikom radošću dočekao je hodočasnike, pozvavši mlade da na temelju nedjeljnog evanđelja, koje je govorilo o mladiću koji je dotrčao do Isusa i kleknuo, i oni klečeći mole 11. i 12. postaju.

Zadnju postaju 62. Planinarskog križnog puta sudionici su meditirali prije slavljenja svete mise u župnoj crkvi svetoga Ivana Krstitelja u Delnicama, u koju su stigli vidno izmoreni, ali i sretni, prvenstveno zbog plodova koje nam je dvodnevni hod, tijekom kojega smo prešli više od 40 kilometara, donio. Euharistiju je predslavio vlč. Mario Frlan, ovogodišnji mladomisnik Riječke nadbiskupije. U tumačenju evanđelja posebno je sve dojmio iznošenjem svog životnog puta usporedivši se s mladićem iz evanđelja. Iako umorni, svi su sudionici u misi sudjelovali svojim složnim pjevanjem koje su animirali mladi sudionici pohoda, sakupljeni u privremeni zbor Planinarskog križnog puta. Slijedile su zahvale svima koji su pomogli u organizaciji ovako složenog pohoda. Zahvala je pripala obitelj Branka Delosta iz Međimurja, rodom iz Vrbovskog, dugogodišnjeg sudionika ove pobožnosti, koji je Gorski kotar kandidirao za domaćinstvo ovog pohoda, a tijekom nekoliko mjeseci sa svojim suradnicima i pripremio ovaj pohod.

Domaći župnik Tadija Tomkić sa svojim župljanima pripremio je agape za sve sudionike koji su u župnom dvorištu pjevali, pozdravljali stare i novostečene prijatelje, te bili zaokupljeni dogovorima oko pohoda sljedećeg Planinarskog križnog puta, koji je već odsanjan, a čije će se viđenje moći gledati u preduskrsnom vremenu u Istri.

Tekst križnog puta za ovaj pohod napisao je Andrija Vukušić, dugogodišnji sudionik pohoda, a čitav pohod moderirao je Radovan Librić, i to već 60. puta u 30 godina.

Andrija Vukušić i Radovan Librić

 

U Gorskom kotaru održan 62. Planinarski križni put Udruge Ekosspiritus

Arhiva 2007

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002