30.11.2007.

Drago Plečko pomagat će Kristijanu Curaviću u obaranju rekorda u zadržavanju daha pod vodom

Kako do 9 minuta bez udaha!

Drago Plečko pomagat će Kristijanu Curaviću u obaranju rekorda u zadržavanju daha pod vodom

Kristijan Curavić Kiki, jedan od tri najveća svjetska ronioca u dubinu na dah i čovjek koji se narednog ljeta sprema postići nemoguće, sreo se u Samoboru s Dragom Plečkom, ekspertom za jogu i razne ezoterične tehnike manipulacije sviješću. Curavić se, naime, sprema zaroniti na dubinu od fantastičnih 220 metara, gdje je pritisak na 1 kvadratni centimetar ljudskog tijela čak 20 tona. Taj će se visokorizični pothvat odvijati na obali našeg Jadrana, a još je nepoznato koja će ga velika TV mreža prenositi.

Curavić se proslavio fenomenalnim rezultatom kod zaranjanja ispod leda u jednom norveškom fjordu, a uskoro će, što malo tko sumnja, oboriti i rekord u zadržavanju daha ispod vode koji sada drži Francuz Tom Sietas. Radi se o nevjerojatnih 8 minuta i 58 sekundi, a Curavić već sada na treninzima postiže 8 minuta i 30 sekundi!

O tome koliko su zaranjanja na dah na ekstremne dubine opasna svjedoči činjenica da su neki Curaviću bliski prijatelji izgubili život pri pokušaju obaranja rekorda, a dvojica su završila u invalidskim kolicima!

Ronjenje na dah po svojoj je dramatičnosti usporedivo samo s Ultimate Fightom. Dragu Plečka, bivšeg direktora hrvatske boksačke reprezentacije i osobu koja radi s boksačem Stjepanom Božićem, nadarenim mladim tenisačima poput Antonia Šančića i nekoliko boraca Ultimate Fighta, pitali smo može li pomoći Curaviću.

- Radi se nečem što se ne vidi svaki dan. Zadržavanje daha, koje se u jogi zove kumbhaka, je kod ritma od perioda zadržavanja od 4 minute smatra vrhunskim majstorstvom objašnjava Plečko. Ono što može Curavić u jogi je vrlo visoko postignuće. Ono što je potrebno tome dodati je deprogramiranje otpora u nesvjesnom dijelu ličnosti što se prirodno javlja kada se izlažete ekstremnoj opasnosti. No, podsvijest se ne može nasilno kontrolirati, već sprijateljiti, pripitomiti tako da ona dozvoli da se izložite nečemu što će tijelo izdržati, a u normalnim okolnostima ne bi moglo... Postoje i neke vježbe iz shaolina ali one nisu toliko bitne... Siguran sam da će Curavić oboriti rekord, a ja ću sa svoje strane učiniti sve što će on smatrati korisnim da mu u tome pomognem. Radi se sjajnom sportašu i čovjeku - napominje Plečko.

Malo je poznato da se nekim tehnikama koje je Plečko zagovarao u karateu, boksu i Ultimate Fightu koriste mnogi drugi sportaši poput plivača i golfera. No, postoje razlike.

- Prvi sam se puta sreo s takvom primjenom kada sam vidio tehniku "željeznog dlana" i pitao jednog monaha kako je moguće generirati takvu snagu - sjeća se Plečko svojih putešestvija Istokom. Pokazao mi je prstom na glavu. Ono što možeš savršeno "odvrtjeti" u svojim vijugama, postaje moguće i izvana, u materijalnom svijetu.

Svjetlo unutra, svjetlo vani. Moć unutra, moć vani...

Ivica Horvat

 
30.11.2007.

Dječji vrtić Osmijeh proslavio svoj prvi rođendan

Upoznajte Osmijeh

Dječji vrtić Osmijeh proslavio svoj prvi rođendan

Dječji vrtić Osmijeh obilježio je u petak, 16. studenoga, prvu godišnjicu uspješnog rada u djelatnosti predškolskog odgoja i naobrazbe te skrbi o djeci od 1. godine do polaska u osnovnu školu. Uz rođendansku tortu i prigodni domjenak bilo je to druženje djece, roditelja i djelatnika vrtića, kao i Dan otvorenih vrata za sve one koji su željeli posjetiti i upoznati Dječji vrtić Osmijeh.

Rođendanskoj proslavi nazočila je i zamjenica gradonačelnika Marica Jelenić, koja se uz čestitke za uspješan rad ravnateljici Vlasti Štampek i osnivačici vrtića Ljubi Mihaljević, kao i svim djelatnicima, obratila djeci i roditeljima govoreći o ulozi i važnosti predškolske ustanove za cjelokupni razvoj i kvalitetno odrastanje djece. Dječji vrtić Osmijeh i dalje poziva djecu: Dođite, neka vam ovo bude drugi dom!

I.H.

 
30.11.2007.

Zvonko Žitković – uspješni poduzetnik u poslovanja autogumama

Nekad špeceraj, danas gume

Zvonko Žitković – uspješni poduzetnik u poslovanja autogumama

Zvonko Žitković i njegova supruga Nadica već su godinama poznati Samoborcima i Kerestinčanima kao bračni par trgovaca. Trgovine mješovitom robom u Galgovu i Kerestincu te dućan autoguma na kerestinečkom Rimskom trgu dio su Obrta za trgovinu na veliko i malo Nada. I dok je za male dućane vrijeme velikog broja kupaca koji će u njima nabavljati špeceraj odavno prošlo, posao s gumama pokazao se pravim pogotkom. Danas Žitkovići zahvaljujući gumama posluju s cijelom Hrvatskom, a svi zainteresirani mogu ih nazvati svaki dan od 7 do 19 sati na 3372-192, 3364-334 i 098/290-280. O zanimljivoj kombinaciji rada s policama koje se pune prehrambenim artiklima i autogumama govorio nam je Zvonko Žitković.

- Kada ste se počeli baviti trgovinom?

- U trgovini sam praktički cijeli život, točnije, od 1971. godine kada sam krenuo u školu. Poslovođa sam postao svojim prvim radnim danom; dok je bila SAMA radio sam tamo, a kasnije, negdje 1991. godine otvorili smo privatnu trgovinu. Žena je preuzela trgovinu u Galgovu, a ja sam u Kerestincu od 1995. godine. Cijelo vrijeme imamo mješovitu robu, a s gumama smo krenuli 2001. godine.

- Otkud gume u toj priči?

- Slučajno sam krenuo u trgovinu gumama. Kao što neke stvari u životu dolaze slučajno, tako je i s njima bilo. Upoznao sam se, preko lova, s jednim partnerom izvana i on mi je predložio da probam s gumama. Tada ništa o njima nisam znao, riskirao sam, a kad jedanput zamažeš ruke gumama nema povratka. Počeli smo s uvozom Lasse i pomalo širili ponudu. Doveli smo i Maxxis, poljoprivredni program iz Kine, a sad širimo ponudu i novim programima. Jednostavno, moraš uvoziti ono što tržište traži, a traži se jeftina i kvalitetna guma. Konkurencija je velika, tako da stvarno moraš biti pomalo mađioničar da bi opstao.

- Kako ste podijelili poslove?

- U stvari nismo. Mi smo obiteljska firma i osim mene i žene sada radi i kćer. Svi sve radimo, nema podjele. Najveći teret je praktički na meni, jer sve koordiniram, ali radim puno i fizički. U Nadi nas je zaposleno sedmero, a u firmi koju smo otvorili još dvoje. Ne čini se puno, ali i je, jer troškovi su veliki, moraš izvršavati sve obveze. Kroz život sam naučio da je radnik uvijek prvi, plaću mora dobiti na vrijeme. Obveze izvršavamo uredno, a nama što ostane.

- Dolazak velikih trgovačkih centara dosta je negativno utjecao na male dućane. Kako se vi snalazite?

- Za mene veliki jednostavno ne postoje. Ne smije se čovjek prepustiti, da tako kažem. Mi smo uvijek bili servis, a to ćemo biti i dalje. Kod nas se u Kerestincu, na primjer, dosta gradi pa ima puno radnika i praktički živimo na gablecima, sendvičima i sitnim stvarima koje idu uz to. Velike kupovine u malim dućanima, kako je to nekad bilo, više nema. Sve ide na sitno. Dnevno imamo oko 500 kupaca i svaki ostavi nešto malo. Fizički se puno radi, jer puno je truda za ono malo prometa što se ostvari.

- No, s gumama je, pretpostavljam, nešto povoljnija situacija?

- Za gume, s druge strane, radimo skoro cijelu Hrvatsku. Specijalizirali smo se za jeepove i za njih se reklamiramo zahvaljujući lovcima, tako da dosta ljudi za nas zna. Dosta je lovaca u Hrvatskoj, više od 50 tisuća, a oni vole imati te jeepove pa se nekako na taj način pokrivamo. Zovu nas iz cijele Hrvatske, tako da imamo kupce od Vukovara do Dubrovnika. Ljudi nazovu, naruče, uplate, a mi gume šaljemo i poštom. U krugu 50 kilometara imamo i dostavu, a sve rješavamo u roku dan-dva. To je ustaljena praksa i nema nikakvih problema. Naravno, tu je dosta pomoglo i to što se ja bavim lovom pa sam upoznao puno ljudi diljem Hrvatske. Važna je i ta usmena preporuka, ali najbitnije je da kad nešto prodaješ, da stojiš iza toga i da tvoja riječ bude "na mjestu". To nije baš svakodnevica u našem životu, ali mi na taj način radimo, borimo se.

- Znači, od guma se može živjeti?

- Može, ali nije lako. Teško je iz razloga što je puno novaca vani, a na to ne možeš utjecati. Negdje naiđeš na dobre kupce, negdje na loše, ali dok sve uspiješ naplatiti prođe dosta vremena. Imamo dosta problema s naplatom. Ni ovrhe puno ne pomažu. Imali smo jako puno kupaca, ali smo neke morali "odrezati", jer nisu plaćali. Moramo biti oprezni, jer nam je puno ljudi ostalo dužno i upitno je hoćemo li to uspjeti naplatiti. Ali, moraš raditi, ne smiješ stati.

Kruno Solenički

Radnik ili šef?

- Radili ste u SAMA-i, sada ste privatnik. Možete li usporediti ovu situaciju kad ste sami sebi šef i onu u kojoj ste bili u ondašnjoj velikoj robnoj kući?

- Puno je lakše kad imaš organiziranu firmu, kad je iza tebe kolektiv, a ti si samo onaj koji mora svoj posao odraditi korektno i pošteno. Kad postaneš svoj gazda moraš biti sve, i radnik i direktor. Primjerice, kad stigne šleper, sve te gume prolaze i preko mojih ruku. Svi radimo, svi utovarujemo, svi istovarujemo, jer drugačije ne možeš zaraditi.

Može se dosta

- Od ove godine ste i član Izvršnog odbora Udruženja obrtnika Samobor?

- Ovo je moja prva godina u Izvršnom odboru, na neki način ispred sekcije trgovaca. Odlično radimo, aktivni smo, stalno se sastajemo i vodi se briga da se poboljša situacija nas obrtnika i poduzetnika u Samoboru i Svetoj Nedelji. Novi predsjednik Marijan Karlović ima elana, dosta se zalaže, pa se sad složila dobra ekipa i mislim da se tu može dosta napraviti što se tiče obrtništva.

 

Drago Plečko pomagat će Kristijanu Curaviću u obaranju rekorda u zadržavanju daha pod vodom

Dječji vrtić Osmijeh proslavio svoj prvi rođendan

Zvonko Žitković – uspješni poduzetnik u poslovanja autogumama

Arhiva 2007

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002