Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nakon 11 godina prisilnog egzila, Zlatko Kolman, nekadašnji vlasnik lanca butika jeansom, za 3 milijuna eura prodaje samoborski Versailles

Prodaje se Wagnerovo

U samom centru Samobora, 150 metara od glavnog trga, odmah preko puta franjevačke crkve, smještena je vila koju je 1893. napravio austrijski vitez Wagner.

Vila Wagner zajedno sa stoljetnim parkom – arboretumom, velikim oko 8.000 kvadratnih metara, spomenik je kulture 1. kategorije i svojim smještajem, veličinom i izgledom mami vas da pomislite da je unutra neki vrhunski muzej ili neka važna gradska ili državna institucija.

No, Vila Wagner je vlasništvo Veronike i Zlatka Kolmana, a projektom revitalizacije, koji je radio, nažalost sada već pokojni, arhitekt Robert Somek, nakon deset godina zapuštenosti dovedena je u roh–bau građevisnko stanje te se ovih dana očekuju prvi kupci ove iznimno atraktivne stare zgrade.

Iskoristili smo priliku dok je akademski kipar i restaurator Dražen Cokolić postavljao renovirani kip božice Flore u parku ispred vile da porazgovaramo s vlasnikom dvorca Wagner, Zlatkom Kolmanom, nekoć vlasnikom modnih butika jeansom, da se podsjetimo što je bilo, što je napravljeno i kakvi su mu planovi.

Kada ste kupili dvorac?

Davne 1992. godine kupio sam polovicu dvorca od Ivane Wagner, točnije gornji kat, i kompletno sam ga preuredio. Siguran sam da bi ga već onda, da je dvorac bio u cijelosti na prodaju, kupio netko drugi iz Samobora.

Kako ste došli u posjed i donjeg dijela vile?

Nakon godinu dana javila se druga vlasnica, Veronika Wagner, iz Australije i od nje sam po dosta velikoj cijeni otkupio donji dio, a izbjegličkoj obitelji iz prizemlja dao sam 10 tisuća maraka da si nađe bolji smještaj. Dolje sam zatekao podrum pun vode i trule grede pa sam kompletno novi, već završeni, betonski strop prvog kata morao rušiti i graditi ponovno. Tada sam dao postaviti i prozore i vrata za cijelu zgradu koji su u međuvremenu, dok me nije bilo, djelomično devastirani.

Koliko ste zapravo ukupno platili dvorac?

Preko 3 milijuna tadašnjih maraka.

Nije sve teklo glatko. Prijetili su vam?

Da, te 1992. na 1993. sam obnavljao dvorac i jedan sam dio htio zadržati kao stambeni, a drugi urediti za poslovni prostor. Zbog silnih neplaniranih troškova prilično sam prekoračio budžet i u to ratno vrijeme sam se morao zadužiti. Kako su mi zbog naplate dugova počeli i prijetiti morao sam 1995. otići s obitelji u SAD, gdje sam ostao sve do 2006. godine. U to vrijeme dvije tadašnje "struje" su se iznimno zainteresirale za dvorac.

Kako ste se riješili tih prijetnji i dugova?

Sve sam sada riješio pravno. Stvar će se riješiti isplaćivanjem tereta hipoteka njihovim odvjetničkim kancelarijama. Dakle, kupac koji će kupiti kuću prvo će isplatiti hipoteke, a ostalo platiti nama vlasnicima, znači supruzi i meni. Terete ćemo automatski skinuti potpisivanjem kod bilježnika, odmah po prodaji vile.

Gdje ste bili i čime ste se bavili u SAD–u 11 izbjegličkih godina i kakvi su vam planovi nakon prodaje dvorca?

Najprije sam godinu dana bio u Los Angelesu, a potom na Floridi. I tamo sam se bavio prodajom tekstila, što će mi nastaviti raditi i djeca, Marčela i Marko, čim se vrate. Prodavat ćemo američki jeans. Imamo već pet zastupstva za istočnu Europu, što uključuje Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Bugarsku i Rusiju. To je originalni američki jeans, ali upola jeftiniji od Diesela.

Tko vam prodaje ovu vrijednu samoborsku nekretninu i ima li ponuda?

Vilu prodaje šest ovlaštenih agencija, što je u Hrvatskoj zakonski moguće, od kojih je svakako najpoznatija King Sturges. Meni osobno bilo bi drago da vilu kupi netko iz Samobora, jer u Samoboru ima ljudi koji to mogu. Lijepo je rekao arhitekt Somek da je Vila Wagner samoborski Versailles i da bi bila šteta da ode u ruke strancima. Čak je i Milan Bandić rekao da bi dvorac trebala otkupiti Zagrebačka županija i da bi to trebao biti muzej.

Grad Samobor, županija, a niti država nisu bili zainteresirani.

Tako je. Iz Grada Samobora su mi odgovorili da nemaju novaca. Svugdje u svijetu gradovi sudjeluju u adaptaciji ovakvih objekata, negdje čak i do 50%. Dok mene nije bilo, ovih 11 godina grad se nije udostojio niti pokositi. Okoliš dvorca postao je džungla, unutrašnjost je devastirana, bakar pokraden... Od kada sam se vratio iznijeli smo, ne bi li uredili park, 20 kamiona smeća... Zamolio bih stoga i ovim putem, a i usmeno sam zamolio gradonačelnika da, ako je moguće, sada kada je vila opet sređena, samoborska policija obrati pozornost noću na prostor parka kako se ne bi dodatno devastirao.

Što ste sve, nakon povratka, napravili na vili?

Na vili su, dijelom i dok sam još bio u Americi, napravljeni novi temelji s odvodom vode, novi stropovi prizemlja, prvog kata, nove kružne stepenice, nova vanjska i unutrašnja žbuka sa štukaturama oko prozora, nova struja voda i centralno grijanje. Provedeni su, naravno, svi kablovi i cijevi, postavljena je nova stolarija na svim prozorima i vratima, novo krovište, bakreni oluk, nova kućica na stražnjem desnom krilu s terasom koja izlazi s kata, nove ograde od kovanog željeza na prednjoj i stražnjoj terasi...

Za koliko danas prodajete vilu i ima li zainteresiranih?

Od ovog tjedna počinju dolaziti kupci. Zasad imamo devet zainteresiranih kupaca - jedna građevinska firma, turska ambasada, dva liječnika za uljepšavanje tijela, jedna austrijska banka, pa jedna ruska kompanija... A cijena? Cijena vile je oko 3 milijuna eura.

Nenad Kobasić

Vitez koji je volio bilje

Raskošna vila u središtu Samobora, stanovnicima poznata kao Wagnerov dvorac, prva je samoborska vikendica za čiju je gradnju zemljište vitezu Wagneru prodano još 1878.

Wagner je u Samobor došao oko 1870., nakon odslužene vojne službe u Vojnoj krajini, a kako je bio veliki ljubitelj biljaka, sa svih je strana svijeta donosio sadnice stabala koje je potom presadio u perivoju svojeg dvorca. Zbog toga je i slavni vrt (arboretum) zaštićen kao djelo vrhunske parkovne arhitekture, poznat ponajviše zbog brojnih kanadskih topola.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)