Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

dr.sc. Dubravko Viduč, predsjednik Organizacijskog odbora Samoborske salamijade

Kod salame se ništa ne može sakriti!

Dubravko Viduč rođen je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, gdje je duže vrijeme i živio. Završio je Veterinarski fakultet u Zagrebu, specijalizirao reprodukciju, a nakon toga magistrirao na temu agroekonomike. Kasnije je, obavljajući rukovodeće poslove, shvatio što mu u konačnoj stručnoj profilaciji nedostaje pa je doktorirao biomedicinske znanosti - genetiku. To mu je i danas uža specijalnost.

U Slavoniji je poznata tradicija spravljanja suhomesnatih proizvoda, posebice kulena, kulenove seke i sličnih, pa nije čudno što se je Vuduč, po dolasku u Samobor, priključio entuzijastima oko udruge Zlatna šajba i organizatorima Samoborske salamijade.

Od kada ste u Samoboru?

U Samoboru sam od 1994. godine, kada sam stigao iz Zagreba. Jako mi se svidjelo u Samoboru i tu smo kupili kuću. Poslovno i privatno sam vezan i za Zagreb, gdje su mi i djeca, ali u Samoboru nam je ljepše, tu nam je dom. Već dvanaest godina se smatram Samoborcem.

Kako ste se uključili u našu Salamijadu?

Oduvijek sam imao afiniteta za to, jer sam oduvijek pravio kulen. Došavši u Samobor nisam se odrekao te tradicije i prvih par godina sam radio kulen i u Samoboru. Svi su ga jako hvalili, ali svima je moj kulen bio nekako "preoštar", preljut, jer u ovim krajevima se ne rade takvi proizvodi. S vremenom sam shvatio kako to rade ovdje u Samoboru i okolici pa sam i ja počeo raditi nešto slično. Tako sam na Salamijadu došao zapravo kao proizvođač, a onda se organizirala jedna skupina ljudi koja je od svega toga htjela napraviti nešto više. Prije par godina smo osnovali udrugu, a kako sam ja u udruzi bio najmlađi Samoborac, dosta vremena posvetio sam istraživanju tradicije pravljenja salama u ovom kraju, pri čemu mi je dosta pomogao i pokojni Ivica Sudnik, prvenstveno svojim zapisima. Istražujući sam pronašao i podatak da ta tradicija postoji već više od 100 godina. Dakle, kad je osnovana udruga 2002. godine, tada je tradicija izrade salama postojala već 106 godina, od kada datira i prvi pisani podatak o pravljenju salama na ovom području.

Kako biste ocijenili kvalitetu naših salama u ovih proteklih 12 godina otkada ste u Samoboru? Je li se kvaliteta poboljšala obzirom na osnivanje udruge i veću brigu proizvođača?

Moram reći da je Samoborska salama izvanredan proizvod. Obzirom na struku, htio sam da ta salama postane i nešto više od proizvoda koji karakterizira samo ovaj kraj. Zato smo krenuli u projekt robne marke. Kod ove Samoborske salame se ništa ne može sakriti, jer je to prozvod od vrlo malo komponenti. Tu su samo četiri komponente, od kojih svaku možete osjetiti i tu je njezina vrijednost. Jer, kad imate puno sastojaka i što je manje izražena struktura nečega, uvijek možete nešto sakriti, a tako to i rade. Zato je Samoborska salama tako dobra. To se i pokazalo kad smo krenuli u projekt robne marke Zagrebačke županije - ona je stvarno jedan od rijetko dobrih proizvoda. Na tri studijska putovanja koja smo imali unutar udruge, u Austriji, Italiji i Francuskoj, gdje god smo pokazali svoje proizvode njihovim vrhunskim proizvođačima salama, odgovor tih proizvođača je bio da oni takvu salamu ne mogu napraviti. I to iz dva razloga: prvo - to zahtijeva jako puno truda, a drugo - takva proizvodnja im je preskupa.

Što se tiče robne marke - tko sve može proizvoditi Samoborsku salamu? Koje uvjete treba zadovoljiti?

U principu, Samoborsku salamu može raditi svatko tko to želi. Ipak, robna marka zahtijeva i licencu, koja automatski podrazumijeva i određenu kvalitetu. Robna marka je vlasništvo Zagrebačke županije, koja je, uz Grad Samobor, većim dijelom i financirala cijeli projekt. Dakle, vlasnik branda je Zagrebačka županija, unutar koje djeluje povjerenstvo koje dodjeljuje proizvođačima pravo na proizvodnju Samoborske salame. Svaki proizvođač koji se javi da bi proizvodio Samoborsku salamu, može to i raditi ako ispunjava određene uvjete. Postoji Knjiga standarda koja je ovjerena i u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva i na temelju koje se ocjenjuje određeni proizvod. Tako je i za Samoborsku salamu. Također, oni proizvođači koji već imaju licencu, mogu to pravo izgubiti ukoliko ne poštuju standarde određene propisima iz Knjige. Samoborska salama ima svoju markicu i za sada ju proizvodi jedino tvrtka IgoMat.

Ima li još zainteresiranih proizvođača Samoborske salame?

Ima. Tim više što se sama licenca na proizvodnju ne plaća. No, treba zadovoljiti kriterije. Isto tako, moram reći, nijedan od tih zahtjeva nije iz Samobora. Primjerice, Gavrilović je bio jedan od tražitelja te licence. Povjerenstvo Gavriloviću nije odobrilo licencu, jer je smatralo da, čisto geografski, ne mogu ispuniti sve zahtjeve i da bi došlo do prevelike komercijalizacije proizvoda. Ipak je Samoborska salama u ovom trenutku cijenjena i poznata prije svega u ovom našem dijelu sjeverozapadne Hrvatske.

Priprema se ovogodišnja Salamijada. Što će se sve događati? U čemu će biti njena specifičnost u odnosu na prethodne?

Svaka nova Salamijada priprema se tako da bude uvijek na višoj razini od prethodne. Počeli smo s manifestacijom na kojoj se okupio određeni broj proizvođača, napravile su se salame, podijelile skromne nagrade i bila je neizostavna veselica. Danas je to već vrlo ozbiljna manifestacija koja se godinama priprema pod paskom Organizacijskog odbora i Predsjedništva, uz sva tijela koja i inače mora imati i u kojoj možda najvažniju ulogu ima Ocjenjivačka komisija, koja je stručno tijelo. Na ovoj Salamijadi po prvi će se puta pojaviti i strani proizvođači. Natjecanje će se održati u tri kategorije, a nadamo se da će isto prerasti u tradiciju. Prva je kategorija hobista, za sve one koji doma proizvode salamu, a željeli bi stručnu procjenu, zatim je tu kategorija profesionalaca, svih registriranih proizvođača salame, i kategorija stranaca, za što imamo prijave iz tri zemlje - Italije, Slovenije i Mađarske. Već prošle godine su Mađari sudjelovali, ali van konkurencije.

Gdje će se održati Salamijada?

Već godinama imamo problem s prostorom. Obzirom na vremenske prilike moramo planirati zaštićen prostor, a takvi su pak u Samoboru ograničeni kapacitetom. Prije tri godine izašli smo na glavni samoborski trg, koji je vrlo atraktivan radi brojnih posjetitelja, ali je isto ograničen u smislu vremenskih prilika. Zato smo ove godine išli na najam velikog šatora koji bi se postavio na Trgu, ali koji mora primiti barem 600 ljudi. Druga solucija je postavljanje šatora iza kina, kao za Fašnik. Interes izlagača i posjetitelja za ovogodišnju Salamijadu je vrlo velik i zaista nam treba dosta prostora. Nismo se ni reklamirali van Samobora, jer za sve posjetitelje treba osigurati i prostor.

Termin održavanja Salamijade poklapa se s Proljetnim sajmom. Je li to za Salamijadu prednost ili hendikep?

Proljetni samoborski sajam je isto tako potekao od naše udruge i Grad je tu ušao najprije u suorganizaciju, da bi na koncu preuzeo cijelu organizaciju tog sajma. Tada nismo znali hoće li to prijeći u tradiciju, ali htjeli smo već onda uz Salamijadu prezentirati i neke druge proizvođače, poglavito prehrambene proizvode. U suradnji s Gradom, sajam se proširio i na ostale proizvođače, a samo prošle godine je na tom sajmu bilo 3500 posjetitelja, unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima. Poruka je to da se sajam treba održati i dalje, a ove godine će sajam biti u subotu i nedjelju, dok će se sama Salamijada održati samo tu subotu, 22. travnja, navečer. Također, naša udruga je i ove godine suorganizator sajma pa pozivamo sve zainteresirane da dođu, prijave se i prezentiraju svoje proizvode. Bit će, naravno, i kulturnih događanja, a sve će biti vezano uz Salamijadu.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)