Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zadnji dani pred veliki DERBI

Samoborski dani teku...

Od 27. svibnja pa sve do 5. lipnja u Samoboru boravi oko 25 javnih osoba s estrade i našeg političkog i društvenog života. Svi oni pripremaju se za utakmicu koju će 4. lipnja odigrati na maksimirskom stadionu, od koje će sav prihod, baš kao i od snimanja, poziva na određene brojeve i uplata na žiro račun, biti upaćen Krijesnici, udruzi za pomoć djeci i obiteljima suočenima s malignim bolestima. Do Zvijezda, ekipe koju među ostalima čine Goran Karan, Marko Perković Thompson, Giuliano Đanić, Hari Rončević, Franjo Arapović, Igor Štimac, Vedran Šehić i ostali, gotovo je nemoguće doći zbog brojnog osiguranja koje čuva hotel Garni, ali i stadion NK Samobor te umjetnu travu u blizini stadiona. Susret s novim nogometnim nadama dogovorili smo zahvaljući dobrim vezama uredništva Glasnika s njihovim trenerom, legendarnim Miroslavom Ćirom Blaževićem.

Na dogovorenom razgovoru u hotelu Garni razgovarali smo s Goranom Karanom, Goranom Marićem, Franjom Arapovićem, Igorom Štimcem i Miroslavom Ćirom Blaževićem. U opuštenoj atmosferi, ali pod budnim okom zaštitara i tehničara s HRT-a, Zvijezde su nam ocrtale njihov boravak u karanteni, načine na koje provode slobodno vrijeme, što jedu, koliko su imali prilike upoznati Samobor...

Kako izgleda jedan dan u kampu, od jutra pa do navečer?

Goran Karan:

- Ustajemo kada sunce svane, u ritmu koji doma baš nemamo. Nakon doručka idemo na trening, prije kojeg nam Ćiro da nekoliko opaski kako bi se u nama javio sportski duh. Nakon treninga je ručak i odmor u sobama. Popodnevni trening je malo teži, ali ni nakon tog treninga naš dan ne završava, jer za potrebe televizije, HRT- a, svi na svojim mjestima moramo biti pola sata prije početka snimanja. Ljudi koji nisu inače po medijima, toliko koliko smo mi pjevači, u početku su malo čudno gledali na tu situaciju.

Goran Marić:

- Dan je potpuno drugačiji od onog dana kakav je kada ja radim svoj posao. Ranije ustajem, kasnije idem spavati, puno redovitije jedem, a manje radim. Dobro je sve ovo organizirano, dobra smo ekipa i svi smo sportaši pa nam treninzi dobro dođu.

Goran Karan:

- Doći ćemo i dogodine. Nakon nekih mjesec - dva ovdje u kampu mogla bi se sastaviti jedna dobra veteranska momčad, jer bi ličili na nešto. Veteranska kažem zbog godina.

Goran Marić:

- Mi i sada već ličimo na nešto!

Franjo Arapović:

- Zadovoljni smo uvjetima koje smo zatekli u kampu, jedino nismo bili zadovoljni vremenom prva dva dana, ali sada je i to riješeno.

Kada odlazite na počinak?

Franjo Arapović:

- Spavati idemo oko ponoći. Nikada kasnije.

Provjerava li Ćiro jeste li svi u svojim sobama?

Franjo Arapović:

- Da, iako se nakon ponoći gase svjetla u svim sobama u kampu.

Koliko slobodnog vremena imate s obzirom na sve obveze?

Goran Marić:

- Prilično malo vremena, ali dovoljno za odmor i oporavak. Sve je izvrsno organizirano, svatko od nas ima dovoljno vremena za sebe.

Goran Karan:

- Imamo neke "stand by" trenutke u kojima dolazi do dogovora između ekipe, jer osim što mi ovdje igramo nogomet, ovo sve treba i medijski i marketinški pokriti i organizirati. Poslije ručka obično idemo spavati, a kažu da gospoda to rade.

Franjo Arapović:

- Imamo dovoljno slobodnog vremena, idemo na snimanje, idemo na Internet i odgovaramo na pitanja, idemo u teretanu, na masaže.

Je li istina da uopće ne smijete koristiti mobitele?

Goran Karan:

- Više-manje, koristimo ih tek toliko da se javimo obitelji. Kada idemo spavati pogledam je li došla koja poruka.

Goran Marić:

- Možemo koristiti mobitel tri – četiri puta u danu, jer kada smo u sobama nismo ozvučeni i možemo ga normalno koristiti.

Goran Karan:

- Da, ozvučeni smo cijelo vrijeme - i kada ručamo i pričamo režija čuje što govorimo i daje znakove kamermanima što da snimaju.

Kakva je hrana? Kakvi odnosi vladaju u kampu?

Goran Karan:

- Ja sam vegetarijanac. Kuhar je dobar, dobro kuha. Navikao sam se na život po hotelima, tako da nemam nekih problema s hranom. Najbitnije je da je sve u duhu ekipe, važan je sportski duh. Neki dan, kada smo se bacali po kiši na travu, nitko nije razmišljao zašto se bacamo. Svaki pojedinac ovdje imao je i prije moje poštovanje, a nakon tog treninga svi imaju moje duboko poštovanje. Svatko od nas u svojoj domeni napravio je jako mnogo.

Goran Marić:

- Vlada jedinstvo, poštujemo jedan drugoga. Ovdje su svi jednostavni i ne kompliciraju ni u jednoj situaciji. Što se hrane tiče, uopće nisam znao da je Goran vegetarijanac, jer ne komplicira u vezi hrane. Hrana je odlična, svatko pojede koliko može.

Goran Karan:

- Ovdje su hrpe sladoleda. Mislim da nismo od djetinjstva do danas pojeli toliko sladoleda, koliko u ovih sedam dana, jer su škrinje stalno pune.

Franjo Arapović:

- Hrana je super, a kuhar kuha odlično. Ja sam itekako zadovoljan.

Snimili ste i pjesmu Igraj, igraj. Kako je nastala pjesma i tko ju je napisao?

Goran Karan:

- Pjesmu je napisao Ivan Mikulić, a Ćiro mu je rekao da bi trebalo napraviti pjesmu. Aranžman je napisao Nikša Bratoš. Snimali smo u studiu Croatia Recordsa. Vozač koji nas je vozio na snimanje vozio je nekim skrivenim putovima, jer mislim da nitko taj put prije nije prošao. Kada smo došli u studio prvo smo snimili refrene da bi otkočili ostale koji nisu pjevači. Na kraju smo svi skakali i pjevali, a zbog nedostatka zraka u prostoriji za nekoliko minuta bili smo mokri. Zabavne su bile solo dionice, a pokazali su se Štimac i Ćiro s izrazitim reperskim talentom.

Franjo Arapović:

- Svi smo pjevali, iako ja, na primjer, nemam glas za pjevača.

Igor Štimac:

- Išli smo prerano, bilo je rano jutro, a obično se pjeva navečer.

Hoćete li snimati spot za pjesmu?

Franjo Arapović:

- Snimit ćemo spot.

Jeste li uspjeli upoznati Samobor u ovih šest dana koliko ste ovdje?

Goran Karan:

- Od Samobora smo vidjeli ono što se vidi s terase hotela. U nedjelju ćemo igrati protiv ljudi koji su bili naši nogometni idoli. Goran Marić je sudio nekima od njih i zbog toga se moramo dobro pripremiti kako bi uopće mogli izaći s tim ljudima na teren. Da bi utakmica ličila na nešto, s obzirom da su ti ljudi do nedavno igrali nogomet, mi se moramo dovesti u red. Mi se moramo pošteno oznojiti. U utakmici protiv veterana NK Samobora Hari Rončević i Giuliano Đanić bili su priključeni na spravu koja mjeri srčane kapacitete. U dvadeset minuta zagrijavanja oni su srce doveli u anaerobne kapacitete, nakon poluvremena oni su izašli iz anaerobnih kapaciteta i igrali su bez zraka, ali njihova želja bila je da igraju. Na stadionu u nedjelju se želimo pokazati kao normalni ljudi uz sve poštovanje Legendama.

Goran Marić:

- Nekoliko nas bilo je u nedjelju na misi u crkvi sv. Anastazije.

Igor Štimac:

- Samobor nismo vidjeli. Rekli su nam da je trideset metara od hotela jedan supermarket, ali ga još nismo vidjeli.

Franjo Arapović:

- Nismo dobili ni kremšnite, jedini izlazak bila je misa.

Zna li se tko zasigurno igra u nedjelju na maksimirskom stadionu?

Goran Karan:

- Ladić je na golu, to je sigurno i sigurno ćemo imati kapetana.

Igor Štimac:

- Sigurno će igrati jedanaest igrača. Nisam siguran hoću li igrati.

Franjo Arapović:

- Naš izbornik krije sastav, a čak mogu reći da ni zmija ne krije noge toliko koliko on krije imena koja će istrčati na Maksimir.

Kako se vi snalazite sa Zvijezdama koje prije nisu bili nogometaši, jer vi ste ipak cijeli život u nogometu?

Igor Štimac:

- Predivno se osjećam, a nogomet svatko voli i zna igrati.

Koliko se Ćiro promijenio od onog Ćire iz Francuske 1998.?

Igor Štimac:

- Ćiro je stroži nego što je bio u Francuskoj 1998., i to iz dana u dan sve više. Puno je ozbiljniji.

Franjo Arapović:

- Iznenađen sam Ćirinom vitalnošću.

Kakav je odnos među suigračima? Kako ste raspoređeni po sobama?

Goran Marić:

- Atmosfera je odlična. Goran Karan spava s Ladićem, ja spavam s Thompsonom, Mrkšić i Arapović spavaju u istoj sobi, jer su za njih posebni kreveti zbog njihove visine. Sobe su dvokrevetne.

Franjo Arapović:

- Odnosi u ekipi su super, nema neke razlike. Nema lošijih i boljih, ovdje je 25 muškaraca iz cijele Hrvatske, doslovno zvijezda u poslu kojim se bave. Mi svi normalno razgovaramo.

Kakav je Ćiro prema vama?

Goran Marić:

- Ćiro je fenomenalan, on točno zna formirati svoje raspoloženje prema potrebi cijele ekipe, zna opustiti ekipu, uvesti reda u ekipu. Ponaša se prema nama kao otac, stvorio je neku pozitivnu atmosferu. Mislim da smo mu mi olakšali život, jer smo navikli na rad i ne kompliciramo mu život.

Franjo Arapović:

- Ćiro je jako slab na mene, ali i ja na njega.

Prije nekoliko dana zabavljali ste se na terasi hotela, a Ćiro je rekao da mu se to nimalo ne sviđa. Zašto?

Goran Marić:

- Nikada prije utakmice nije dobro dizati raspoloženje, jer onda nitko nije koncentriran na utakmicu i na ono što dolazi. Nije bitno je li to humanitarna, prijateljska ili normalna natjecateljska utakmica. Ako svatko u tom trenutku misli na nešto drugo gotovo je nemoguće koncentrirati se na utakmicu, jer su misli negdje drugdje. Nije dobro ako je netko predobro raspoložen prije utakmice i misli odraditi utakmicu bez problema, jer treba poštovati svakog protivnika.

Kakvi su planovi do nedjelje?

Franjo Arapović:

- Planovi su igrati što bolje ovdje, ne ozlijediti se do nedjelje i zaigrati pred punim Maksimirom.

Kakav je vaš odnos s igračima, jeste li strogi prema njima?

Ćiro:

- Imamo odnos tate i sinova, jako sam emotivan i svi su mi oni jednako dragi. Svi su oni mladi, dragi, nestašni i moraju se naviknuti na situaciju u kampu.

Jeste li zadovoljni s onime što su do sada pokazali?

Ćiro:

- Ne da sam zadovoljan, oduševljen sam. Nadam se da će finale dobro završiti, da neće doći do zasićenja.

Možete li vi otkriti tko će igrati u nedjelju, jer igrači su vrlo tajanstveni?

Ćiro:

- Ne znam ni ja, još ima vremena da odlučim. Siguran sam da će svatko od njih dobiti šansu.

Janja Dimnjaković

FOTO: Naša suradnica s Goranom Karanom

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)