Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ksenija Švenda Radeljak, magistrica informacijskih znanosti iz Celina, već 8 godina uvodi Samoborce u tajne joge

Joga i motori

Ksenija Švenda Radeljak instruktorica je joge iz Celina i već 8 godina uvodi Samoborce u tajne tog istočnjačkog znanja. Privatno, Ksenija je sretna majka, radosna supruga i zaposlena žena koja svaki dan odlazi na posao voditelja knjižnice socijalnih studija Pravnog fakulteta u Zagrebu. Stres nakupljen u gradu istjeruje vožnjom motorom sa suprugom po Žumberačkom gorju. O svemu tome porazgovarali smo s Ksenijom na ranojutarnjoj kavici u Kavani Livadić.

Kako je joga ušla u vaš život?

Jogom sam se počela baviti dosta rano, još u 4. razredu gimnazije, i to iz čiste znatiželje. Zvučalo mi je dobro, otišla sam s prijateljicama iz razreda, a na sljedeći sat prijateljice nisu došle, ali ja jesam. Imala sam odličnog instruktora i uskoro sam došla do fizičkog plafona joge. Naime, mogla sam napraviti sve fizičke vježbe. No, osjećala sam da postoji nešto puno dalje i puno više od asana, od fizičkog vježbanja. Baš u to vrijeme vidjela sam plakat da nekakav Svamiđi iz Indije ima predavanje, otišla sam tamo i upoznala Paramhansu Swamija Maheshwaranandu, autora sustava Joge u svakodnevnom životu. Krenula sam vježbati i postala Swamiđijeva učenica 1990. godine.

Kada ste postali instruktorica Joge u svakodnevnom životu?

Da biste postali instruktor u našem sustavu morate više godina biti aktivan i proći međunarodnu obuku. Stažirati kao asistent, dakle pomagati instruktoru, možete tek kad završite osam stupnjeva. Na taj se način stvaraju zaista kvalitetni instruktori koji odgovorno rade po sustavu.

Koji je osnovni koncept rada na vašim satovima joge?

Svaki stupanj traje tri mjeseca za vježbače. Koncept sata na svih osam stupnjeva je isti: prvo se rade vježbe opuštanja pa fizičke vježbe (asane), vježbe disanja (pranajame) i na kraju opet vježbe opuštanja. U taj koncept postepeno se uključuju i meditacije. Često radimo i joga – nidru, tehniku opuštanja koja kroz 45 minuta potpuno opušta svaki dio tijela, unutrašnjih organa, daha, svijesti...

Koliko traje jedan stupanj?

Stupanj ne smije trajati kraće od tri mjeseca, ali po potrebi može i dulje. Pojedini se stupnjevi mogu dulje vježbati tako da svi vježbači usvoje u potpunosti asane i pranajamu određenog stupnja. Vježbamo polako i temeljito, te zaista mogu doći vježbati osobe svih životnih dobi, bez obzira na fizičku kondiciju. Na prvom stupnju radimo Sarva hita asane, što prevedeno znači "dobre za sve". One su ugodne i lagane asane koje povezane sa dahom osvješćuju vezu daha i pokreta, te pravilno istežu tijelo i pripremaju ga za klasične asane.

Što ovaj sustav čini drugačijim ili, ako hoćete, vjerodostojnim?

Ovaj sustav ima autora koji je vrlo živ i vrlo zdrav i ima svoje ime i prezime. On je sistem uobličio i prilagodio zapadnom čovjeku, ali i ostao duboko povezan sa originalnim joga učenjem iz Indije. Instruktori našeg sustava su osobe koje su prošle međunarodni ispit, posjeduju certifikat o tome, te i dalje polaze dodatne seminare za edukaciju. U svakoj zemlji nacionalni centar, kao krovna udruga, vodi brigu o tome. Dakle, postoji organizirani rad sa instruktorima i stalna supervizija. Na taj način nema neutemeljenih improvizacija unutar sustava, a izbjegnuta je i mogućnost svake zlouporabe.

Gdje ste, kada ste postali instruktorica, počeli širiti novostečeno znanje joge?

U Zagrebu sam bila instruktorica jednoj grupi dvije godine i dovela ih do 7. stupnja.

Kada ste došli u Samobor?

U Samobor sam stigla 1998. godine i čim sam došla zamijenila sam kolegicu instruktoricu koja je otišla u Indiju. Vježbamo otpočetka u vrtiću Grigor Vitez, u lijepoj dvorani u koju stane do 25 ljudi. Od tada sam obučila dvije potpune grupe koje su došle jedna do 6., a jedna do 7. stupnja. Grupe nikad nisu velike i mi smo sretni kada nam redovno dolazi 7 ljudi. To je i prosjek Zagreba. Sada imam jednu samoborsku grupu koja je na 4. stupnju, a upravo je počeo novi, početni tečaj i svi su dobro došli.

Koja populacija ljudi čini najveći dio vaših učenika?

Najviše polaznika čine ljudi srednje dobi. Žene tradicionalno dolaze u većem broju od muškaraca, ali oni muškarci koji dolaze puno su discipliniraniji. Muškarci više dolaze tražeći neki svoj duhovni put, dok žene na početku dolaze radi zdravlja, jer su čule da je to dobro za opuštanje, protiv bolova u kralježnici i protiv stresa. Inače, mogu doći vježbati apsolutno svi i u bilo kakvom zdravstvenom stanju. Invalidi, trudnice, mladi, stari, sportaši... Svima njima vježbanje joge pomoći će u nekom aspektu života.

Koji su učinci joge u vašem svakodnevnom životu?

Puno sam naučila o sebi i životu, postala sam vegetarijanac...

Je li vegetarijanstvo bilo uvjet da se počnete baviti jogom?

Ne, vegetarijanka sam postala postupno. Kako sam kao studentica jako puno vježbala, postepeno mi je vrsta po vrsta mesa prestajala odgovarati. Dakle, nisam naglo odlučila, već su organizam i psiha polako izbacili meso iz moje prehrane. Naravno, u jogi je vrlo potrebno i poželjno vegetarijanstvo zbog samih duhovnih principa koji počivaju na nenasilju i poštovanju svih živih bića, no nema nikakvih pritisaka na vježbače u tom smislu.

Kako vaša djeca žive vegetarijanstvo?

Najvažniji je primjer roditelja. No, mi smo relativno rano došli na selo i djeca su imala priliku vidjeti kako izgledaju kolinje, što je zorna nastava o tome zašto ne jesti meso. Ako bolje pogledate, žene na selu kad kolju kokoši, nekako kao da im je neugodno - malo grdo...

Kako vaš način života, joga i vegetarijanstvo, "klapa" u Samoboru?

Ne bih rekla da živimo puno drugačije od ostalih. Najnormalnija smo obitelj. Jedino smo svi, cijela obitelj vegetarijanci. I moj suprug, po struci elektroničar, je također Svamiđijev učenik i jako me podržava. Kao obitelj, sve što radimo činimo to bez forsiranja. Naš učitelj uvijek govori da nasilje uvijek počinje od nas samih. Nasilje je i nekoga na nešto tjerati, uvjeravati, "drukati", biti fanatičan... To je najgore što možete. Ljudima treba primjerom pokazati kako treba živjeti, zapravo kako vi mislite da bi trebalo živjeti. A ne brbljati i brbljati, jer iza sveg tog brbljanja stoji malo ili ništa. Joga u svakodnevnom životu je i nazvana upravo tako, jer vi možete biti i obiteljski i poslovan čovjek i normalno funkcionirati u materijalnom svijetu, a, ako uredno vježbate, možete dogurati daleko i na duhovnom putu. Nije potrebno povući se od svijeta. Sve je stvar discipline. Dolaze nam ljudi koji nakon nekoliko puta prestanu dolaziti - jednom im se ne da, drugi put igra dobar film, treći put dođu gosti... Uvijek svojim polaznicima kažem da, ako već krenu na jogu, neka to vrijeme i posvete jogi, neka to vrijeme bude samo njihovo. Prijatelji će ubrzo shvatiti da u to vrijeme ne mogu doći i prilagodit će se tome. Sustav je savršen i stvar je samo u tome koliko će netko sebi i tomu posvetiti vremena. Naravno da nitko ne očekuje od obiteljskih ljudi da tri sata uzastopce rade vježbe. Oni će napraviti neke manje vježbe ili meditacije... Bitno je da se održi kontinuitet.

Vježbaju li vaša djeca s vama?

Kćerka Iskra sa mnom vježba i jako je zainteresirana. To su djeca koja su odrasla s takvim načinom života i njima je to normalno, isto kao i to da su vegetarijanci. Vrlo su zdravi i veseli. Sin Marko ima samo sedam godina i malo je premlad za jogu. Doduše, kao dio našeg sustava postoji i joga za djecu, no na žalost u Samoboru još nisam uspjela okupiti grupu djece koja bi vježbala, međutim tko zna...

Što vas, osim joge i meditacije, najviše opušta i veseli?

Vožnja motorom sa suprugom diljem našeg lijepog Žumberačkog gorja.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)