Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Dubravka Tunjić, voditeljica stručnog stožera ŽRK Samobor Mercator

Rad s mladima - temelj uspjeha

Kadetkinje Ženskog rukometnog kluba Samobor Mercator izborile su nastup na završnici državnog prvenstva te tako dokazale da klub ima nadarenu generaciju koja bi mogla postići još puno uspjeha ako ostane na okupu. S time se slaže i šefica stručnog stožera Dubravka Tunjić, s kojom smo razgovarali o tom najnovijem uspjehu, ali i o radu u svim kategorijama kluba.

Naraštaj djevojčica 90. godište i mlađe izborila je nastup na završnici državnog prvenstva u kojem će nastupiti 12 i 14 ekipa. Kada je počeo rad s ovom generacijom?

U generaciju 90. godišta uključene su i djevojčice 91. i 92. godište. Rad je počeo negdje u ovo vrijeme prije četiri godine, prema programu kojeg sam pripremila i, evo, nakon četiri godine ubiremo prve uspjehe. Zbog obaveza igračica i termina treninga često smo morali improvizirati, razgovarati i raditi u grupama, a ako znamo da smo uspjeh izborili u konkurenciji s velikim rukometnim sredinama, to zaista nije mala stvar.

Znači, program je dao prve rezultate.

Kada sam dolazila u klub izradila sam ovaj program i od tadašnjih curica, koje su tek došle u klub i možda nisu ništa znale, stasale su djevojčice koje će igrati na završnici državnog prvenstva. Jasno, ima se s njima još puno raditi, učiti i oblikovati, ali mogu reći da igraju lijep rukomet. Osobito su to pokazale na posljednjim utakmicama, a dokaz tome je i činjenica da se na njihovim utakmicama okuplja sve veći broj gledatelja.

Klub se, dakle, orijentirao na rad s mlađim kategorijama, jer se pokazalo da dovođenje igračica sa strane ne donosi rezultate na duge staze. Hoće li se u tome ustrajati?

Sigurno da hoće, barem dok sam ja ovdje u klubu. Kada se krenulo u taj projekt znalo se da će biti teško i ja sam znala u što se upuštam, zajedno sa svim suradnicima i ljudima u klubu. Rukometni klub Samobor Mercator na dobrom je putu da iz svake generacije crpi dvije, tri pa i više igračica koje će ići postupno prema naprijed i jednog dana davati pečat igri prve ekipe.

Koje su to igračice koje možemo nazvati predvodnicama ovog vala?

To je u svakom slučaju Anamarija Fofonjka, koja je već pozvana i u kadetsku reprezentaciju i, ako dalje nastaviti ovako raditi, bit će i dalje pozivana u reprezentaciju 90. godišta. Tu je i Ivona Štrkalj, 92. godište, jako perspektivna djevojčica, zatim Petra Mesić, Monika Šilobod, Martina Dumić, Ines Šoić, Lorena Kovačić, Sonja Šogorić te Ana Skendrović na vratima. Tu su i četiri mlađe perspektivne igračice koje su sada više na zamjeni – Maja Kozlovec, Katarina Ivančić, Matea Lustek i Matea Radovanić. One su standardne u treninzima i pripremljene za odlazak na državno prvenstvo.

Kadetkinje do ovog uspjeha nisu došle preko noći, već sustavnim radom. Kako je klub ustrojen od najmlađih rukometašica do seniorki?

Kod najmlađih imamo "miniće", koje ćemo od jeseni prijaviti za natjecanje 94. godišta. S onima još mlađima radi naša Iva Soldić Martinko i Monika Kuzmić, a s dolaskom ljepšeg vremena, kada možemo raditi i vani, uključit ćemo još više djevojčica. S generacijom 92. godište radi Marija Plazina, a ja radim s 90. godištem i prvom ekipom. Sve je dobro posloženo, ali imamo problema s terminima u dvorani, jer ih je malo i počinju rano, od 18 sati, pa se djevojke ne stignu vratiti s posla. No, to su stvari koje ćemo morati prevladati.

Krenuli smo od najmlađih pa smo došli i do najstarijih. One su ispunile glavni cilj ove sezone – ostanak u drugoj ligi zapad. Drugi cilj je bilo uigravanje mladih i nadarenih igračica. Kako ste kao trenerica zadovoljni tim segmentom?

S tim sam segmentom zadovoljna, osobito s kadetkinjama, što se i pokazalo u njihovim rezultatima. Zadovoljna sam i rezultatom seniorske ekipe, jer smo ispunili cilj - biti u sredini tablice. Ponekad je bilo teško posložiti trening i ukomponirati rad s igračicama koje rade, onima koje studiraju i onim najmlađima. No, u cjelini, zadovoljna sam što smo tri-četiri kadetkinje uključili u rad prve ekipe.

Je li moguć povratak u prvu ligu?

Ako će sve ići prema planu i ako u sljedećih nekoliko godina zadržimo ovaj nivo rada i kvalitetu, onda bi u tom nekom ciklusu od osam godina (to jest 4 + 4) moglo biti šanse za povratak u prvoligaško društvo.

Što planirate u narednoj sezoni? Kada bi vi mogli birati i dovesti nove igračice, koje bi to bile?

Valja reći da smo mi zadnjih nekoliko godina ostali bez najmanje osam igračica i to uglavnom onih koje su pokrivale vanjske pozicije. Sve smo to popunili iz postojećeg kadra. Zato nismo imali jednog iskusnog srednjeg vanjskog, ali se to pokrivalo kolektivnom igrom i tu zaista moram odati priznanje ovim mojim djevojkama, jer su one morale odraditi na terenu ono što sam od njih tražila. Stoga je zbilja uspjeh što smo sve ove četiri godine bile stabilne drugoligašice. Ove polusezone smo za pomoć zamolili Anitu Kovačić i Martu Miletić, jer nam zapravo ekipa više nije mogla psihički izdržati, dakle ne toliko fizički koliko psihički, nakon tri godine taj pritisak. To se pokazalo dobrim, ali to ne znači da ću sada tražiti dovođenje novih igračica, već ćemo nastaviti i dalje se oslanjajući na naše igračice. Ako smo dosad sve izdržali, onda ćemo tako moći i naredne dvije, tri godine, dok ne stasaju naše kadetkinje. A onda će tek doći do izražaja naš sustavni rad s mlađim kategorijama.

I, za kraj, jedno osobno pitanje. Ako jednog dana kao mladoj i uspješnoj trenerici dođe ponuda većeg kluba, hoće li projekt zastati ili već i ovdje postoje nasljednici?

Od prvog dana sam rekla da je jedini klub u kojem mogu nakon igračke karijere raditi ovaj u Samoboru. Jednog dana ovaj će projekt završiti, ali iza sebe želim ostaviti "posloženu" ekipu i sve klupske strukture. Uvijek ću nastojati pomoći klubu, možda u manjem intenzitetu, ali u svakom slučaju nastojat ću da onom tko dođe poslije mene bude lakše.

MaBo

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)