04.09.2013.
Nevjerojatna avantura dvojice prijatelja, uvjerenih gljivara i ljubitelja specijaliteta od divljači
Medvjeđa šapa u blatu
Zadnjih je dana kolovoza samoborske gljivare Borisa Kuzmanovića Kuzmu i Drageca Vandekara "fpiknul" onaj poznati poriv "za iti vu vrganje", ter su se fputili na Žumberak, prema Selcu Žumberačkom, v onoj večnoj nadi da se buju vrnuli z košarom lepih komada.
No, kak je poznato, čovek snuje, a Bog odlučuje, pa su se nazaj vu Samobor vrnuli samo sa slikama, i to ne vrganja, nek medveda! Dobro, ne baš medveda, nek njegovih tragova vu žumberačkom blatu. Kak se dečki više razmeju v gljive i pijaču nek vu šumske živine, po Selcu su se raspitali o čemu se tu dela i kaj bi tragovi mogli značit. Se im je lepo objasnil Duško Delimarić, kojemu medvedi dojdu više kak prirodni neprijatelji, budući da su mu pred dve leta zaklali dve ovce, ni krive, ni dužne.
Tak im je Duško lepo spripovedal da su to tragovi od mladoga medveda, a da bi mu mama mogla bit "tu negdje". Kak su dečki bili skroz nepripavni za susret z gospođom mamom, polahko su se fputili prema Samoboru.
Drugi su dan pri Kuzmi, na Slavagori, na sigurnom, uz nekaj narezanoga i gemišteke, pomalo analizirali jučerašnju avanturu i jednoglasno zaključili: sigurno se dela o slovenskom medvedu ili medvedici, koji sad koristiju relaksirani granični režim i šečeju se po Hrvatskoj kak i kam hočeju. Prije su klali vu strahu i ilegali, a o onomu kaj nas sad čeka, bolše je i ne pripovedat.
Posle dve litre prijatelji su prešli i na pripovetke o lavima, tigrima i kobrama, al' to je več jedna druga pripovetka, za jen drugi članak.
Robet Škiljan
|