Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Veseli bujanje ozbiljnog teološkog izdavaštva

Neinformirani su lake žrtve manipulacija

Na prezentaciji tridesetog godišta Žumberačkog krijesa u Grkokatoličkom sjemeništu na Gornjem gradu u Zagrebu, nakon dugog niza godina sreo sam drage prijatelje iz uglednih katoličkih izdavačkih kuća. Životna svakodnevnica, u kojoj živimo, ali i godine i bolesti koje su nas pritisnule, učinili su da se sve rjeđe viđamo. Kako se ne viđamo, prestala je i osobna komunikacija iz koje su nastajale plodonosne diskusije (nekad i vrlo žučne, ali nikada svađalačke) iz kojih su se rađale nove ideje i svježi teološko-intelektualni iskoraci u traženju novih putova ovdašnje crkvenosti.

Danas, kada s određene distance gledam što se novoga događa na hrvatskom jezičnom području, a što se tiče ozbiljnog teološkog izdavaštva (ako izuzmemo nabožno - bigotističko), primjećujem da se pojavljuje mnoštvo novih naslova. Posebno veseli što ima sve više domaćih teologa koji pokušavaju dati svoj intelektualni doprinos. Prijatelji izdavači koje sam susreo nadodaju da se sada događa jedan drugi fenomen - sve manje je prodanih primjeraka. Kao da je došlo do zasićenosti kod čitatelja ili je kupovna moć potencijalnih čitatelja toliko oslabjela da si rijetko tko može priuštiti kupnju ozbiljne i grafički pristojno uređene knjige. Prisjetio sam se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se katoličko izdavaštvo počelo buditi i zanosa kojim smo čekali svaku novu knjigu ili svaki novi broj katoličkih glasila. Zato nisam mogao a ne pitati kakav je sada interes s mlađim generacijama katoličkih (ali i inih) intelektualaca. Malo su me čudno pogledali, kao da sam došao s neke druge planete. Pa zar ti ne živiš tu i ne vidiš što se događa? Tiraža novina je na rubu ekonomske isplativosti. Mladi su potpuno nezainteresirani! Knjiga – to je postao virtualni pojam. Studenti teologije većinu svoje "literature" dobivaju elektronskom poštom. Laici koji bi željeli nešto ozbiljnijeg pročitati naprosto od svakodnevne brige ne stignu, niti imaju novaca, a one koji bi si mogli priuštiti nabaviti neku knjigu takve "tričarije" ne interesiraju. O tom mi problemu i kolege svećenici često odgovaraju: "Pa nemaju svi svećenici takvu 'sreću' kao ti. Biskup te poslao u brda, imaš malu župu pa možeš čitati do mile volje, a kad dođeš u nizinu, onda nam s visoka dociraš".

Pokušavam im objasniti i prisjetiti ih na poučavanje naših dragih profesora (danas već usnulih u Gospodinu): "Kada jednom postanete svećenici nemojte prestati moliti i intelektualno širiti svoje horizonte".

Danas, nakon toliko godina, pokušavam razumjeti riječi svojih nekadašnjih dragih profesora. Naime, onih teških sedamdesetih godina, kada se pokazao dašak sunca katoličkog izdavaštva, grupa karizmatičnih ljudi Crkve u Hrvata pokrenula je izdavaštvo u sklopu Kršćanske sadašnjosti. Bilo je to nešto doista teološki revolucionarno. Kada su tadašnji vlastodršci primijetili da se oko ovih ljudi okuplja sve više mladih katoličkih intelektualaca, krenuli su na KS prokušanom i djelotvornom metodom - nametnuli su neizdržive poreze na knjigu. Da bi se spasilo što se spasiti da, vodeći ljudi Kršćanske sadašnjosti, uz znanje i blagoslov nadležne crkvene hijerarhije, osnovali su Teološko društvo Kršćanska sadašnjost. Oponenti Teološkog društva unutar same Crkve (okupljeni oko druge, potpuno neinventivne izdavačke kuće) krenuli su u žestok napad na novoosnovano društvo. U ono vrijeme u unutarcrkvenom životu nije moglo biti teže kvalifikacije od toga da su to "udruženjaši" (crkveni komunisti). Glavni protagonisti cijele te hajke su bili ljudi opterećeni dugogodišnjim hrabrim obranaškim sustavom vrijednosti pred bezbožnom i anacionalnom vlašću. Svaki iskorak iz sustava vrijednosti za njih je bio vrlo problematičan, pa makar taj korak imao blagoslov samog zagrebačkog nadbiskupa. Budući da su bili na braniku Crkve dugi niz desetljeća kada se ništa novoga nije moglo publicirati pa time ni teološko-intelektualno proširiti horizonte novim spoznajama, a u međuvremenu se puno toga dogodilo na sveopćem planu Katoličke crkve (Drugi vatikanski koncil), stvoren je veliki, gotovo nepremostivi jaz između jednih i drugih. U svemu tome ne treba govoriti o sitnim osobnim ambicijama i antagonizmima, a, budimo pošteni, i o materijalnim interesima pojedinih lobija.

U takvom uzbudljivom okruženju nije nikakvo čudo da su nas profesori usmjeravali na nova intelektualna naprezanja, a druga strana je smatrala da je dovoljno zadržati postojeće stanje pučko-nabožne strane naše crkvenosti. Eventualno, mogla se podržati samo ona publicistika koja neće remetiti zatečeno i teološki letargično stanje.

Život ide dalje i nosi svoje zakonitosti u kojima se netko lakše snalazi, a netko malo teže. Činjenica je da se po svim pokazateljima danas u Hrvatskoj malo čita. A kada se malo čita, horizonti znanja, bilo opće društvenog bilo crkvenog, ostaju skučeni, zatvoreni i neinventivni. Bez znanja ostajemo bez osnovnih informacija pa teško raščlanjujemo bitno od nebitnog, a time rijetko dolazimo i do dobrih zaključaka.

Neinformiran čovjek vrlo lako postaje žrtva svakovrsnih, najčešće pogubnih manipulacija.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002