Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Papa protiv logike dobiti

Kap bistrine

Iz iskustva analitičara medijskog prostora, ali i vlastitog, mogu ustvrditi da hrvatski prostor nije baš previše interesantan za pratiti. Televizijski program još se pogleda, jer za ovako "kvalitetan" i manipulatorski program baš se i ne treba previše intelektualno naprezati, ali ako se želi nešto pročitati, onda već nastaju veliki problemi. O nekoj analitičnosti svega onoga što piše između redaka na neispisanim stranicama, o tome je izlišno uopće govoriti. Veseli me kad vidim na web stranicama Glasnika da na ovim prostorima postoji kritična masa čitatelja koja prati što se medijski događa na lokalnoj razini. Iz tekstova komentara koji se pojavljuju na tom portalu bilo bi vrlo interesantno napraviti psiho-sociološko istraživanje temeljem onih koji se javljaju pod razno raznim potpisima.

Raspon polemičara i njihovih razmišljanja je raznolik. Primjećuje se da postoji jedna grupacija koja je dosta anticrkveno raspoložena i revolucionarno borbena, ali, na žalost, jako neinformirana o suvremenim ekleziološkim temama. U njihovim napisima primjećuje se jedan, već nadiđeni, duh borbenog anticrkvenog stava i ateističko borbene terminologije. Ne želim se upuštati ni u kakvu polemiku, ali valjalo bi se svima nama više informirati, a još više educirati kada se čovjek već upušta u neku raspravu i diskusiju, jer, ako se ne barata argumentima, nego se služi floskulama i k tome još odavno istrošenima, onda se gubi svaka vjerodostojnost.

Isto tako, primjećuje se na suprotnoj strani da se ide apologetski – polemičkim argumentima, misleći valjda da se nekome može udahnuti dar vjere "ispraznim mudrovanjima ovoga svijeta" koja su bazirana na raznoraznim filozofskim razmišljanjima unutar Crkve kroz dva milenija, od sv. Augustina preko skolastike do današnjih vremena.

Borbeni kritičari (bilo pravdani, bilo neopravdani) Crkvi kao instituciji, kleru, pa i samim angažiranim vjernicima, najčešće podastiru socijalnu neosjetljivost i nacionalnu zagriženost. O stvarima unutar crkvenog života nikada se ne može gledati crno-bijelom tehnikom. Jer, Crkva je ogromna institucija i ona u sebi nikada i nikako ne bi mogla podnijeti jednoumlje i uniformiranost. Naime, postoje dogmatske stvari koje ostaju vječno nepromijenjene i o kojima se može raspravljati, ali nikada i mijenjati, no sam unutarnji život i ustroj Crkve, kao mističnog tijela Kristova, i njegovog funkcioniranja, nije uniformiran i jednosmjeran.

Vjerojatno ni u jednoj instituciji na svijetu ne postoji toliko pluralnosti mišljenja kao što je to u samoj Crkvi. Problem nije u raznolikosti, nego je problem što mnogi slabo poznaju zakonitosti njezinog unutarnjeg djelovanja ili su puni nekog lošeg iskustva kojeg su nekad u životu imali s institucionalnom Crkvom pa onda te averzije prenose u svoje komuniciranje. Na žalost, loša iskustva s pojedincima iz hijerarhijskog dijela Crkve prenose se i na samu srž vjere i na poimanje o Bogu, a komunikaciju nastoje potpuno izbjeći, anulirati ili omalovažiti.

Kao jedan mali prilog rasvjetljavanja, kritičarima Crkve na njezinu socijalnu neosjetljivost može poslužiti govor pape Benedikta XVI., u nedjelju 23. rujna u Castel Gandolfu (prema izvješću Informativne katoličke agencije). Pozivajući se na velikog papu Ivana Pavla II., koji u svojoj enciklici "Centesimus annus" razmišlja o temi bogatstva i siromaštva na svjetskoj razini, on primjećuje kako kapitalizam nije jedini model za gospodarsku organizaciju. U svijetu su danas dvije gospodarske logike: logika dobiti i logika jednake i pravedne raspodjele matrijalnih dobara. Crkveni socijalni nauk je uvijek naučavao jednaku raspodjelu dobara. Dobit je zakonito pravo, ali u pravoj mjeri, jer je potrebna za gospodarski rast cijelog društva. Međutim, teške pojave gladi i ekološki problemi sa svojom sve većom očitošću javno obznanjuju da logika profita, ukoliko je prevladavajuća, povećava nerazmjer između bogatih i siromašnih te pogubno iskorištavanje našeg planeta.

No, kada prevlada logika pravedne raspodjele i solidarnosti, onda je moguće ispraviti put i usmjeriti ga prema jednakom i održivom razvoju. Pozivajući se na Sveto pismo, gdje se govori da "Gospodin siromašne i gladne napunja dobrima, a bogataše otpušta prazne", Papa je pozvao prave kršćane da moraju izabrati između logike dobiti i logike podjele i solidarnosti. Posljedica je to tipičnog stila života onih koji se prepuštaju sebičnoj potrazi za profitom na sve moguće načine, što se često pretvara u najgoru pohlepu za zaradom i preziranje siromaha te iskorištavanje situacije za vlastite probitke.

Kršćanin mora sve to odlučno odbiti i otvoriti svoje srce osjećajima istinske širokogrudnosti, obvezujući se oko izgradnje crkvene zajednice vjerne Kristu i oko izgradnje pravednijeg i solidarnijeg društva. Istog dana, na drugom mjestu, papa je u svom govoru iznio jednu vrlo interesantnu konstataciju o Bogu današnjice: "Novac nije 'nepošten' sam po sebi, ali on čovjeka više od bilo koje druge stvari može zatvoriti u slijepi egoizam". Riječ je, dakle, o provođenju određene vrste "obraćenja" ekonomskih dobara; umjesto da ih se koristi samo za vlastite interese, potrebno je misliti na potrebe siromaha, nasljedujući samoga Krista koji je, premda "bogat u svom božanstvu, radi nas postao siromašan", i to "svojom ljubavlju koja ga je potaknula da nam se potpuno preda".

Neka ovih par papinih riječi budu kap bistrine u moru nejasnoća u poznavanju crkvenog života i informiranosti naših čitatelja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)