Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

U predbožićno se vrijeme okrećemo ljepšim događanjima, ali...

Izbori gotovi, slijedi trgovina

I ovaj put valja mi kolumnu započeti s trenutno najvažnijom sporednom stvari u hrvatskom medijskom prostoru, a to su izbori ili još bolje postizborni aranžmani, trgovine, ucjene i sve ono što ide uz formiranje koalicijske vlasti. Na koju stranu će klatno prevagnuti to ni proročica Pitija ne bi znala odgovoriti. Možda će se nešto više znati dok ćete dragi čitatelji čitati ovaj tekst, ali dok pišem sve je nejasno. Zato ću biti slobodan poslužiti se citatom našeg dragog Fritza iliti Miroslava Krleže koji je jednom zgodom dok su se onodobni političari natezali oko nekih stvari izjavio: "Ovi naši kao majmuni samo skaču i dreče! Repovi im gore, a oni i dalje skaču i dreče". Nešto slično je i danas, samo je ta razlika da ne gore samo repovi nego nas je požar svekolikih nedaća spržio i nešto dalje. No, i ovaj put bi Fritz upotrijebio onu staru zagorsku poštapalicu: "Nigdar ni bilo da nekak ni bilo, nit bude da nekak nebu"!

Predbožićno je vrijeme pa smo okrenuti nekim ljepšim događanjima, ali opet tako usko vezanim uz svakodnevnicu. Predsjednik hrvatskog Caritasa na tragu poruke pape Benedikta XVI. izdao je uz nedjelju Caritasa (druga nedjelja Došašća) svoje pismo prožeto brigom za čovjeka i njegov okoliš. Biskup upozorava kako su čovjek i ekologija u Božjem planu usko povezani, a u današnje vrijeme divljeg kapitalizma opasno su ugroženi, gotovo pred uništenjem. Jer, ako neće biti ozbiljne brige za čovjeka nestat će ekološke uravnoteženosti. I obratno, ako dođe do ekološke katastrofe (a na dobrom putu smo da se upravo dogodi) nestat će čovjeka.

U našoj dragoj Hrvatskoj kriza je jednog i drugog - kolijevke su sve praznije i polja zaraštena. Kako reče jedan pjesnik: na kolijevkama paučina, a na poljima korov! Naši stari ostaju sve nezbrinutiji, a djeca sve frustriranija zbog radnih preopterećenosti svojih dragih roditelja. Tjeskobe naših starih možda se vide bolje u ruralnim područjima gdje živi starije i bolesnije stanovništvo. Za mnoge od njih brinu se djelatnici cijenjene humanitarne udruge Crveni križ. Uz svu požrtvovnost djelatnika Crvenog križa bez pomoći i darova plemenitih ljudi malo bi se moglo učiniti. Isto tako je s Caritasom.

Ovih Božićnih dana, u vrijeme svekolikog darivanja, neka u ovih nekoliko riječi bude rečeno veliko hvala svima, djelatnicima i donatorima. Uz materijalna dobra koje dobivaju oni najpotrebniji često puta vrednija je topla riječ djelatnika Crvenog križa i Caritasa našim dragim starim, nemoćnim i bolesnim osobama. Te dobre duše zdušno rade svoj Bogu mili posao cijele godine, a ne samo prigodničarski, za velike blagdane. Po Isusovoj ljestvici vrijednosti ovi dragi i dobri ljudi su pravi desničari, a po definiciji Jakobinske revolucije bili bi ljevičari. Pa sada neka se svatko od njih svrsta na onu stranu koja mu bolje odgovara.

Dok pišem riječi zahvale našim dragim i plemenitim humanitarcima ne mogu se oteti dojmu da cijelo naše područje, osim jednog prigodnog stacionara za stare osobe u organizaciji Crvenog križa, nema ni jedan prikladni dom za naše drage stare sugrađane. Kada netko toliko onemoća da uz najbolju volju ne može ostati u svojem domu, onda nastaju cijele zbrke kamo s onemoćalim osobama. Traži se bilo kakav smještaj i bilo gdje. Zato se našim dragim gradskim ocima usuđujem predložiti da kod donošenja gradskog ne baš malog proračuna za iduću godinu predvide, uz sve gradu potrebne projekte, neka sredstva za socijalu - za početak uređivanja starijim osobama pristojnog kutka gdje bi provodili jeseni života. Možda ih valja podsjetiti da i njima vrijeme ne stoji i da neće biti u punoj životnoj kondiciji. Pametan čovjek na vrijeme razmišlja o danima svoje starosti. Jer, kako se mi brinemo za svoje stare tako će se netko drugi brinuti za nas. Reče Gospodin Isus: "Kakvom mjerom mjerite takvom mjerom će se i vama mjeriti".

Prema informacijama kojima raspolažem nešto je na vidiku. Ako institucije zadužene za zbrinjavanje naših starih sugrađana barem malo više pozornosti i sredstava odvoje za socijalnu brigu najpotrebnijih moglo bi se puno dobroga i lijepoga učiniti. Neka nam za primjer posluži Općina Žumberak, koja je na jednostavan način, sredstvima ministarstva, uspjela starijim osobama na svojem području uljepšati jesen života. Tim potezom učinjen je pozitivan pomak, tako da i mlađe osobe mogu biti u službi starijih, a da za to budu novčano honorirani iz državnog proračuna.

U ovo sveto božićno vrijeme darivanja pokušajmo malo razmišljati o našim dragim starima, bolesnima, nemoćnima, napuštenima i svima onima kojima je potrebna barem naša topla ljudska riječ, ako već ništa drugo ne možemo učiniti. Oplemenimo svoju ljudskost, a druge razveselimo.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002