Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Netko će odgovarati pred Bogom i narodom

Tko to žednom ne vjeruje?

Dok pišem ovu kolumnu (a moram je zgotoviti nešto ranije, jer urednik požuruje) sunce nemilosrdno prži. Val globalnog zatopljenja zahvatio je i našu dragu domovinu, a ovaj puta nije zaobiđen ni šumom obrastao Žumberak pa ni njegova nadmorska visina ne sprečava toplinske udare. Svatko od nas traži barem komadić hlada i zaštite od UV zračenja, a u samom gradu užurbano se obavlja zadnje šminkanje za proslavu Dana grada. Divim se tim dragim ljudima, djelatnicima Komunalca i ostalih građevinskih firmi koji po svoj toj vrućini naporno rade i zarađuju svoj svakodnevni kruh, ali ovaj put i osvježavajuće napitke, pa makar to bila i flaširana voda...

Kako ne spomenuti i naše vrijedne poljoprivrednike koji spremaju sijeno za svoju stoku. Kako sit gladnome ne vjeruje, tako se može parafrazirati da je onomu koji ima tekuću vodu u svojoj kući i slavini, a u kupaonici se može i po nekoliko puta u danu okupati, teško ili gotovo nemoguće objasniti da ima ljudi koji po ovoj suši paze na svaku kap vode u svojoj cisterni. Kako nekome od odgovornih objasniti da tisuće hektolitara pitke planinske vode protječu pokraj ukopanih vodovodnih cijevi zato jer se inertna birokracija ne udostoji ažurno rješavati tako važne probleme kao što je vodoopskrba žednih ljudi i stoke. Pitam se tko će za tu lijenost i neuvažavanje čovjekovih potreba odgovarati pred Bogom i narodom? Hoće li ta inertnost biti kažnjena na skorašnjim izborima?

Dok nas ove nesnosne vrućine upozoravaju da se nešto dramatično mijenja u klimatskim uvjetima, srećem jednu dragu djelatnicu Parka prirode koja stručno želi obraditi i katastarski registrirati mnogobrojne izvore na području Žumberka i Samoborskog gorja. Ostajem zatečen brojem pronađenih izvora na tom području. Mlada djelatnica kaže da nije istražila i obišla ni pola područja i da će sigurno biti novih i nepoznatih vodenih izvora. Potvrđuje se poznata uzrečica kako Žumberak pliva na vodi, a njegovi ljudi su žedni.

Voda će u 21. stoljeću biti jedan od osnovnih resursa oko kojeg će se voditi sporovi pa i ratovi. Pokušavao sam to objasniti nekima od mlađih ljudi. Nisu me razumjeli, nego su mi odgovorili: Ako neće biti vode, pit ćemo sokove i pivu! Bez komentara!

I tako, dok neki nikako da u svojoj rastrošnosti shvate važnost potrebe racionalnog korištenja vode, drugi oskudijevaju, a poneki zanesenjaci po žumberačkim prostranstvima traže zapuštene izvore koji bi mogli uskoro biti vrlo traženi. Možda se nađe netko pametan koji bi barem do nekih tih izvora uredio pristupne putove i postavio cijevi. Za početak, bilo bi predivno kada bi se barem uz ove krajputaške izvore stavile oznake i uredili (škarpirali) izvori za putnika namjernika, da se može napiti prave planinske izvorne vode ili će izletnici u plastičnoj ambalaži donositi i plaćati tu istu vodu, ali koja je punjena u susjednim Janinim punionicama.

O biblijskom značaju vode ne bih ovaj puta opširno, ali moram spomenuti da je voda u povijesti spasenja od samog početa imala važnu i prevažnu ulogu, o čemu se može čitati od samog početka Biblije.

Nekada se molilo: Kruh naš svagdanji daj nam danas, a uskoro bi se moglo nadodati - i vodu našu svagdanju daj nam danas Gospodine.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002