Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Nisu svi oblici ljudske seksualnosti u skladu s Božjim planom

Najoštrija osuda seksualnih nastranosti

U zadnje vrijeme otkriva se da je u Hrvatskoj omiljeni napitak od kave bio vrlo skup, oko 50.000 eura. Isto tako da je zbog želje za održanjem na političkom nebu dozvoljena politička prostitucija najvećih političkih protivnika. Jednom riječju, ne biraju se sredstva da bi se ostalo na poziciji vlasti i moći, ali i materijalnih probitaka, bez obzira što o tome misle oni koji su političkim i stranačkim moćnicima povjerili svoj glas ne bi li dotični što dobra učinili za ovu napaćenu zemlju i njezine građane.

Svakako je jedna od najdramatičnijih, ali i medijski najeksponiranijih tema bila slučaj svećenika koji je priveden pod sumnjom da je malodobnu djecu maltretirao svojim nedoličnim seksualnim nastranostima. Opet se potvrdilo pravilo da što društvo više tone u moralnu dekadenciju, od duhovnih vođa očekuje se veća, gotovo anđeoska savršenost.

Sljedbenici vjere u Boga živoga, koji je svoju prisutnost u čovječanstvu ostavio zapisanu u Bibliji, od samog početka najoštrije osuđuju ljudske seksualne nastranosti. Na samom početku Biblije je zapisano da je došlo do općeg potopa zbog seksualnog zastranjenja Noinih suvremenika. Sličan je i primjer dvaju biblijskih gradova, Sodome i Gomore, čiji stanovnici bijahu skloni raznim seksualnim perverzijama. Bog ih je uništio, a nama je do danas ostao pojam seksualne izopačenosti - sodomizma. U prvoj Crkvi, kada se kršćanstvo počelo širiti u helenistički svijet, apostol Pavao je imao grdnih muka da se u crkvene zajednice ne uvuče tadašnji duh raznih oblika neprirodnih seksualnosti, a posebno je oštar prema muškarcima koji za svoje pohote iskorištavaju dječake. Grijeh pedofilije unutar Crkve osuđen je u samim počecima i zato bi svako sadašnje zataškavanje toga grijeha bilo izdaja Isusa Krista. Na tragu biblijskog predanja svi oblici ljudske seksualnosti koji nisu u skladu s Božjim planom najstrože su osuđeni, a nositeljima neprirodnih sklonosti najstrože je bilo i sada je zabranjeno obnašati bilo kakve crkvene službe. Svaki onaj koji je sklon nekim od neprirodnih seksualnih sklonosti (homoseksualnost, pedofilija, sodomija...) u svojoj savjesti ne bi se smio kandidirati, a kamoli primiti crkveno-hijerarhijski red. Ako mu se pak u kasnijoj životnoj dobi pojavi koja sklonost neprirodnom seksualnom nagonu, dužan je taj poremećaj u svojem životu priopćiti svojim nadležnima, a poželjno je to priopćiti i svojoj župnoj ili redovničkoj zajednici i povući se iz javnog djelovanja. Te disciplinske crkvene odluke nisu usmjerene protiv onih kojima je Bog dao neke sklonosti koje su većini muškaraca i žena strane. I takve osobe imaju svoje dostojanstvo i prava, ali im je uskraćeno vršiti određene crkvene službe da ne bi svojim načinom života ugrožavali živote i dostojanstvo onih najmanjih i najnemoćnijih.

Što se u ljudskim psihama i tijelima, pa i svećeničkim, počne događati u nekom životnom periodu, kada se ljudska seksualnost pretvara u jedan oblik perverzije, mora reći medicina. Crkva vjerna svojem poslanju da je od Isusa Krista poslana grešnima i slabima uvijek će osuditi grijeh, ali će sve poduzeti da spasi i pomogne čovjeku koji se nađe u nevoljama i duševnim stiskama. U konkretnom slučaju radi se o malodobnoj djeci i njihovoj duševnoj, tjelesnoj pa i seksualnoj tjeskobi, ali i onima koji su se ogriješili o dostojanstvo tuđe privatnosti, tijela i duše. Jednom riječju, Crkva želi u svojoj službi imati muškarce i žene koji imaju zdrav odnos prema svojoj seksualnosti i znaju kontrolirati svoje nagone, bilo da su odabrali život u celibatu ili brak. Svi ekscesi koji se događaju u njezinim redovima zavređuju svaku osudu, ali čovjeku valja pomoći. Grijeh se osuđuje, a grešnik se pokušava spasiti!

Na žalost, moramo biti svjesni činjenice da u svakom društvu živi određeni postotak ljudi sa sklonostima koje su u neskladu s većinom ljudi koje kolokvijalno zovemo normalnima. Isto tako treba znati da u ovom našem lijepom svijetu moramo biti svjesni "tajminga" ovih ekscesa koji se događaju unutar redova crkvenih službenika, dakle kada postaju medijski eksponirani. Tako se često napadalo svećenike da su srebroljupci (teški materijalisti), drugi put da su teški alkoholičari, nekada da napastuju malodobne djevojčice, preko toga da su u ratovima bili najgori koljači i neprijatelji postojećeg režima. Javnosti se želi svećeništvo prikazati u što ružnijem svjetlu, kako bi se kompromitirala cijela uloga i značaj Crkve u društvu. Na sreću, a nekima na žalost, svećenici nisu anđeli nego su samo ljudi sa svim svojim dobrim i lošim stranama. Isus nije oko sebe okupio hrpu anđela, nego grupu slabih ljudi zato da se na njima očituje snaga Božja. Na temelju naših ljudskih slabosti ne valja blatiti cijelu Crkvu, osim ako to nije programirano, da se poljulja moralni kredibilitet i ove institucije kad je već cijelo društvo uvelike kompromitirano i korumpirano. U svakom ludilu ima nekog smisla! Nismo toliko bedasti da to ne bi znali i vidjeli.

Nadbiskup Bozanić je na Dan državnosti u crkvi sv. Marka u Zagrebu oštro krenuo u obračun s nasiljem, posebno među mladima. Usuđujem se tvrditi da je pod nasiljem među mladima i prema mladima mislio na grijeh seksualnog iskorištavanja svake osobe.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002