Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Najinteresantnije vijesti nam stižu iz Ravene

Nadvladati raskol

Vrijeme izlaženja Glasnika nalaže da kolumnu dovršim u terminu kad je je predizborna ludnica i groznica u punom zamahu. Pred očima imam poruku naših biskupa izdanu prigodom ovogodišnjih parlamentarnih izbora. Oni nas pozivaju da dobro proučimo programe i ljude koji zavređuju naše povjerenje. Zahvaljujući dobrom Bogu i mom pametnom biskupu živim u svojim žumberačkim brdima, i fizički daleko od svih tih tarapana. To ne znači da osobno ne poznam cijelo mnoštvo kandidata (barem iz ovog dijela Hrvatske), jer dok bijah mlađi i vitalniji imao sam ih prilike upoznati na ovaj ili onaj način. Stoga mogu imati malo drugačije viđenje o mnogima od njih od onakvog izdanja koje možemo vidjeti u dobro plaćenim predizbornim reklamama. Neka mi moji supolemičari ne zamjere na konstataciji da se iskreno veselim završetku ovog izbornog cirkusa. Jer se tako i tako o sržnim i bitnim odlukama ove države i svih njenih građana odavna ne odlučuje na Markovom trgu. Time stavljam točku na ovu temu.

Kao svećenika i kršćanina daleko više me interesiraju vijesti koje nam stižu iz susjedne Italije, iz grada Ravene, gdje su se sastali ozbiljni teolozi, crkveni povjesničari, ekleziolozi i crkveni (nepolitički) dogmatičari katoličke i pravoslavnih crkvi te jednom velikom dijelu kršćana iznijeli svoje viđenje kako nadvladati tisućljeće star nepotrebni crkveni raskol. Iz šturih priopćenja koja su nam dostupna u crkvenim ili svjetovnim tiskanim ili elektronskim medijima možemo iščitati glavne odrednice ovog prevažnog sastanka. O svemu će se moći znati više kada se u stručnoj crkvenoj publicistici objavi cjeloviti tekst iz Ravene. Iz onoga što je nama dostupno može se vidjeti da su glavne dvije teme bile vezane uz ustroj Kristove crkve: koncilijarnost i autoritet. Želeći uspostaviti zajedništvo svih kalcedonskih crkava daje se ravnopravnost svih pet patrijarhata (jeruzalemskog, antiohijskog, aleksandrijskog, rimskog i carigradskog) i svih onih koji su se kasnije razvili kanonskom jurisdikcijom iz ovih pet. Zaključeno je da među tim patrijarhatima mora postojati sinodalni (dogovorni) ustroj oko bitnih dogmatskih tema važnih za pravovjerje cijele Crkve, s time da se priznaje patrijarhu Rima primat u predsjedanju (ljubavi). Ako službena hijerhaija svih kalcedonskih crkava prihvati zaključke svojih komisija bio bi to ovom sve frustranijem svijetu iznimno važan znak svjedočenja Kristovih sljedbenika da se u različitosti može biti jedno.

Kulturološke, teološke, obredne i disciplinarne razlike bi i dalje postojale, jer to obogaćuje crkve. Što je najvažnije, ne bi postojale interkomunikacijske isključivosti (kada svećenici ne mogu zajedno slaviti euharistije, a vjernici pristupati sakramentima u sada podijeljenim kršćanskim nominacijama). Stručnjaci su očito našli spasonosnu formulu, hijerarhije su na dobrom putu da to prihvate (prvenstveno moraju počistiti neke razlike unutar sebe), ali najveći problem će biti među vjekovima konfesionalno, a često puta i nacionalno, zavađenim narodom. Taj povijesni zahvat bit će posebno težak na područjima kao što je europski jugoistok, gdje su se vjekovima u ime podijeljenih Kristovih denominacija krvavo rješavali nacionalni, a najčešće osobni konflikti. Izmišljat će se tisuće razloga za daljnju konfrontaciju, pogotovo na područjima gdje je guslarsko-usmena tradicija jača od bilo kakvog ozbiljnog vjeronauka. Kako razdor među Kristovim učenicima nije došao preko noći, tako ni do tako željenog približavanja neće doći brzo. Taj proces je dugotrajan i naporan, a obično se događa biološkom smjenom generacija i ozbiljnom edukacijom. Nadajmo se da će novi veliki crkveni pomak i na ovim prostorima donijeti dašak olakšanja i brisanje vjekovnih tenzija.

Proteklih dana Crkva se u svojem kalendarskom sjećanju prisjetila jednog iznimno značajnog sveca. To je naš dragi izvorni Dalmatinac, sveti Jeronim, koji je živio u IV. stoljeću, znači prije doseljenja Hrvata na ova područja. Sv. Jeronim je, uz svoj kreposni život (makar je kao Dinarac imao gadnih problema sa svojom vatrenom naravi), latinskoj Crkvi ostavio prijevod Biblije na latinski jezik. Da bi tadašnji kršćani mogli što bolje razumjeti Božju riječ, u prijevodu se nije služio tadašnjim književnim latinskim jezikom nego narodnim govorom pa se taj prijevod Biblije zove Vulgata (priprosta). Uz spomendan sv. Jeronima sadašnji papa Benedikt XVI. pozvao je sve vjernike da više čitaju Bibliju. Papa je tom zgodom upotrijebio i jednu vrlo zgodnu Jeronimovu sintagmu, koju je imao u svom ekstatičnom viđenju: "Bibliju valja čitati kao kršćanin, a ne kao ciceronac". Ciceronac bi značilo da nam Biblija često, posebno nama svećenicima, služi za govorničke egzibicije, a ne kao ozbiljan navještaj cjelovite Riječi Božje. Isto tako, često puta se zna dogoditi da tumači Riječi Božje iznose i propovijedaju svoje osobno viđenje na uštrb egzegetski prave homilije. Time se pokrivaju svojom ljudskom domišljatošću (gnozom - znanjem), umanjuju ono što želi poručiti Duh Sveti ovdje i sada te time polučuju kontraefekt.

Za nama su dva uzbudljiva tjedna. Što nas čeka u skoroj budućnosti ne znamo, ali neka nam dobri Bog pomogne. Ako ništa drugo, neka u ovom lijepom gradu prestane nagrđivanje sakralnih objekata.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)