Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Snažna simbolika stabla

Božićni bor

Po kućama, po trgovima i u crkvama sređuje se i kiti božićno drvce, a najčešće je to jelka ili bor. Stablo je dar prirode. U proljeće nas stablo obraduje svojim cvatom i zelenim lišćem. U jesen nam stabla obilno darivaju svoje plodove. Snažno zelenilo stabala, ali i svjetlo koje prodire između njegovih grana uvijek je ljude privlačilo i oduševljavalo. Već u prastaro doba narodi su u stablu vidjeli znak života, sreće i radosti. Stablo je čovjeku darivalo snažnu simboliku i prije nego što je znanost otkrila kako su stabla od vitalne važnosti za neophodan kisik za život na ovoj zemlji.

Isto tako je znak života i zimzeleni bor ili jela kojom ljudi kite svoje prostore. Ono nas podsjeća na novi život što nam ga je obećao Isus svojim rođenjem, ali isto tako svojim životom, smrću i uskrsnućem. Stablo je oduvijek bilo znakom povezanosti neba i zemlje, budući da je svojim korijenjem duboko u zemlji, a svojim deblom i granama propinje se prema oblacima, prema nebu. U njemu kršćani, a osobito u stablima koja ravno izrastaju prema visinama (kao što je to najčešće slučaj kod zimzelenih četinjača), vide znak Isusa Krista koji je povezao nebo i zemlju u času kad je postao čovjekom i tako sjedinio božansku i ljudsku narav u svojoj osobi.

Sam Isus voli gledati stabla po kojima se ptice gnijezde, voli pričati o stablima i njihovim plodovima. U jednoj prispodobi govori (usp. Lk 13,6-9) Isus kako je neki čovjek u svojem vinogradu imao jedno smokvino stablo. Međutim, kad je potražio plodove, nije nalazio na toj smokvi ništa. Konačno je rekao svojem vrtlaru kako već tri godine čeka da mu ova smokva donese ploda, ali ga nema. Prema tome naređuje gospodar vrtlaru da posiječe smokvu, kako ne bi iscrpljivala zemlju uzalud. Međutim, vrtlar je zamolio gospodara da počeka još jednu godinu. On će je okopati, pognojiti, zaliti. Možda ipak donese iduće godine svoj plod. Ako do toga ne dođe, lako ćemo je onda posjeći.

To je prispodoba. Ali poruka vrijedi za svako vrijeme i rečena je u vidu svakog čovjeka. Stablo onda postaje i znakom čovjeka i njegovih plodova. Svi smo mi pozvani da budemo stablo života koje će donositi plodove. Osušeno stablo nema plodova. Ono ne proizvodi zrak koji je bogat kisikom i služi disanju i životu. Suho stablo ne pruža nikakvu sjenu. Ono ne štiti od kiše. Ono ne donosi nikakva roda. Isus nas voli uspoređivati sa stablom. Dobro bi bilo, dok se nalazimo pred okićenim borovima, zagledati se u stablo i zamisliti se. Božić je vrijeme gledanja (jaslica i borova). Da li pridonosimo kvalitetnom životu svoje okoline (obitelj, radno mjesto, mjesta susreta ljudi, župe, crkve), kao što stablo proizvodi kisik u svojoj okolini? Taj zrak što ga udišemo nije samo kisik za naša pluća, to je i čistoća svega što gledamo, svega što slušamo, svega što govorimo. Da li zagađujemo okoliš ili pridonosimo da je oko nas sve čisto i lijepo? Ima li na nama plodova koji bi se mogli prepoznati u vidu radosti, spremnosti za pomoć svakom potrebnome, dobronamjernosti prema svim ljudima oko nas?

Svašta bismo mogli otkriti u svojim dubinama, ako se malo zagledamo i u okićene borove, ali i u stabla koja imamo u svojim dvorištima i parkovima. Upozorenje je dosta dramatično. Svako stablo koje ne donosi roda siječe se i u oganj baca. Plodno stablo se njeguje kako bi još više ploda donijelo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)