Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Čovjek ne može živjeti i biti sam

Prijateljstvo ili samoća

Čovjek ne može živjeti i biti sam. Već po biološkom određenju svoj život duguje drugima i tu nastaju prve duhovne spone ovisnosti i ljubavi. Ne možemo zamisliti svoj život bez drugoga, bez ljudi oko sebe. Svi smo sretni ako u toku traganja naiđemo na onoga i one koji duboko odgovaraju čežnjama našeg srca. Tada vjerujemo da smo našli prijatelja.

Prijatelj je neizrecivo bogatstvo. Ispunjava one praznine ljudskog bića koje su u njemu utisnute po tajni stvaranja i po riječima Stvoritelja: "nije dobro da čovjek bude sam" (Post 2,18).

Ipak, bilo bi dobro kad bismo više nastojali oko toga da sami naučimo biti prijatelji, nego da steknemo i nađemo prijatelja. Ovo prvo je mnogo važnije. No, teško je biti prijatelj, teško je ustrajno i nesebično ljubiti. Možda je naše traganje za prijateljem zapravo puka sebičnost. Mislimo da idemo za prijateljstvom, a zapravo nam je potrebna neka usluga ili sigurnost da u određenim potrebama nećemo ostati bez pomoći. Zato često mislimo da su kontakti s ljudima koji nam u nečemu mogu pomoći već istinsko prijateljstvo. Možda se ponekad čovjek usudi na sličan način potražiti i svog ženidbenog druga, pristaje na ženidbu, jer mu treba netko tko će mu trajno zadovoljavati određene životne potrebe. Ali, tada je ženidbeni drug tek sluga i, nažalost, često samo rob nečijih želja.

Isus je svoje učenike nazvao prijateljima. Međutim, njegovo prijateljstvo je aktivno, ono je ponuđena ljubav, darovan život do kraja za one koje ljubi. Isus je jedinstven prijatelj koji ne želi iskoristiti drugoga, nego sam prvi nudi svoju službu i razdaje se za svoje sve do muke i smrti na križu. To je jedinstveno prijateljstvo koje ostaje trajnim darom i u čiju školu smo svi pozvani. Samo trebamo naučiti biti prijatelji, a ne toliko težiti za tim da imamo prijatelje.

Nemojmo se čuditi ako nas Bog u školi prijateljstva poziva na trpljenje i žrtvu. Nemojmo se čuditi ako zbog prijateljstva s Bogom ne uživamo posebne povlastice ni prednosti u svom životu, nego susrećemo samo sve dublje križeve. Tako je to u školi prijateljstva.

U životu jedne svetice, svete Terezije Avilske, koja je obogatila Crkvu jasnoćom vlastite vjere i porukama za duhovni život, koja je i sama mistično drugovala sa svojim zaručnikom i prijateljem Isusom, pripovijeda se jedna zgoda. Ona je Isusa smatrala svojim istinskim prijateljem i kao prema takvom se uvijek i ponašala u svoj slobodi i spontanosti. Jednom je trebala poći na dalek put i molila je svog prijatelja i zaručnika Isusa za osobitu zaštitu i pomoć. Međutim, na putu joj se dogodila nezgoda. Kola su zapala u vodi i blatu i nikako da se izvuku na suho. Bilo je teško i mučno. Potužila se Isusu, koreći ga da se ne pokazuje kao istinski prijatelj koji uvijek odmah izbavlja iz svake opasnosti. Isus joj je odgovorio da on svoje prijatelje rado kuša i pohađa križevima. A Terezija mu na to uzvrati: "Zato i imaš, Gospodine, tako malo prijatelja!"

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (22)