Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Prispodoba "o izgubljenom sinu" ocrtava osnovne istine sakramenta ispovijedi

Milosrdni otac – razvratni sin

Korizma nam nudi priču. Divna prigoda za stati pred sebe i otkriti poziv uteći se milosrđu Božjem. Isus priča.

Redovito volimo ovu prispodobu nazivati "o izgubljenom sinu". Međutim, ovo je daleko više prispodoba o milosrdnom Ocu. Otac je pravi subjekt ove Isusove priče. Otac je najaktivniji. Otac preuzima inicijativu u sva tri dijela ove prispodobe. Otac je tu neprestano budan i spreman praštati i ljubiti.

Vjerujem da se i mi volimo negdje naći čitajući ili slušajući ovu prispodobu. Najčešće odmah pomislimo iskreno ili farizejski da se prepoznajemo u mlađem sinu. To je tip čovjeka, slaba, grešna, koji je sposoban učiniti i velike grijehe, koji može duboko raniti drugoga. To je svaki grešnik. Zato je cijela epizoda poziv na obraćenje, na povratak Ocu, na ispovijed i pomirenje. U svim katekizamskim priručnicima s ovom se slikom najbolje mogu ocrtati osnovne istine sakramenta ispovijedi.

Sigurno, ova prispodoba ne želi nikoga ohrabriti na rasipni i grešni život. Naprotiv, u razgovoru sa starijim sinom očito izlazi ono što mi tako teško shvaćamo: da ono iskustvo što ga je mlađi sin imao nije bio život. To je smrt. To ne spada u životni staž. Njegov povratak Ocu je istinski novi početak, on je ustao na novi život. Stariji sin misli da je njegov brat proživio svoje dane. Misli da se naužio života, da ima nešto od života. Gotovo da se možemo prepoznati kad počnemo zavidjeti grešnicima; kao da nas kršćane Božji zakon sputava i da mi zapravo često nemamo od života ono što bismo mogli imati kad ne bi bilo tog Božjeg zakona. Smatramo životom ono što život nije. "Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje!", tvrdi Otac, nagovarajući starijeg sina da se i on počne radovati ovom događaju.

Ovu je prispodobu Isus rekao i nama. Ona je za sva vremena. Nema nikoga na svijetu, pa ne znam koliko i kako sagriješio, a da ne bi imao moguć pristup Ocu. Bog je dobar i davatelj života. Iskreno pokajanje, čežnja za životom, prihvaćanje njegova zagrljaja - to je dovoljno da se uđe u iskustvo novog, čistog, Božjeg života. Jedina pretpostavka u svemu tome jest prepoznavanje svog stanja u istini. Mlađi je sin, kako kaže evanđelje danas, "konačno došao k sebi", shvatio je što se dogodilo, vidio je istinu svojih odnosa - prema Bogu, prema ocu, prema sebi. I odlučio se vratiti.

Bilo bi divno kad bismo sebe vidjeli u ljubavi Božjoj i u jednostavnosti našeg vjerničkog života. Možda nisi imao dramatsko iskustvo rasipnog sina, možda se nikad nisi udaljio, udaljila od Boga nekim teškim prestupkom zakona, možda je tvoj život protekao u relativnoj vjernosti i nastojanju oko dobra. Raduj se i shvati - to je tajna onoga što Otac govori starijem sinu: "Ne očekuj plaće za to, jer onda ostaješ lišen iskustva ljubavi. Jer, u tom iskrenom i ustrajnom nastojanju oko dobra 'sve moje tvoje je'", govori Otac. Imaš pravo na moju ljubav. Kako bi bilo divno kad bismo svaki dan svog života prepoznali kao dar ljubavi. Nije potrebno otići od Oca da se na povratku konačno osjeti i vidi kako Otac neizrecivo ljubi. Jer, Otac ljubi tako neprestano svakog dana, u svakodnevici života. To je Otac koji ljubi jednakom ljubavlju i vas koji ste stariji, i sve vas koji ste bolesni, koji pokušavate svoj život vidjeti u svjetlu vjere, kao i one za koje molite i koje biste željeli obraćene vidjeti negdje u svojem krugu ili negdje u blizini Božje ljubavi i u iskustvu sakramenta ispovijedi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (196)