Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Franjo, svetac koji i danas ima puno za reći

Upravitelji Božjih darova

Uskoro slavimo blagdan svetog Franje Asiškoga. Taj je svetac živio davno, ali je i danas svjež svojim porukama i idejama. Rodio se godine 1182. i živio u Asizu u Italiji sve do godine 1226. Dakle, relativno kratki ljudski vijek od 44 godine. A ipak je puno toga učinio, ispunio svoje životno poslanje. I u Samoboru su već dugo franjevci i djeluju u našem gradu. Neko vrijeme od prije Drugog svjetskog rata do šezdesetih godina bile su u Samoboru i klarise, Drugi ogranak franjevačkog reda. A uz franjevce (oni su Prvi franjevački red) postoji i Treći franjevački red, danas zvan Franjevački svjetovni red, tj. vjernici koji se oduševljavaju Franjinom karizmom i pokušavaju živjeti u tom duhu.

Od Franje nas dijeli više od 800 godina. Mnogo toga oduševljava u njegovoj duhovnoj baštini. Posebno se ističe ekologija. Na nju su osjetljivi svi ljudi. A u tome kao da je sveti Franjo bio osobito osjetljiv. Divio se ljepoti stvorenja i u svemu otkrivao ljepotu Stvoritelja. Zato je bdio nad tom ljepotom. Ekolozi vjernici gledaju danas u svetog Franju kao u svoga zaštitnika.

Zahvaljivao je Bogu za Zemlju. Nju je rado nazivao “Majkom zemljom”, jer ga hrani i nosi poput majke. Bdio je nad njom i njezinim darovima. Molio je braću kod sječe drva da pritom svakom drvetu ostave nadu za novo klijanje. Otkupljivao je grlice od djece koja su ih hvatala i prodavala. Isto tako i janje. Sve ga je podsjećalo na Stvoritelja svijeta i u svemu je hvalio i slavio Boga. S poštovanjem je ljubio tu zemlju i osjećao se njome obdaren. Ipak, u zemlji nije vidio božanstvo, nego stvorenje darovano čovjeku na upravljanje. Čovjek je pozvan da sa strahopoštovanjem iskorištava zemlju od koje živi i da se sjeti da nije gospodar, nego samo upravitelj Božjih darova. Isto tako čovjek je pozvan da se zemljom i bogatstvima zemlje služi odgovorno kako bi od toga ostalo i za daljnje generacije.

U svojoj divnoj molitvi i pjesmi Pjesma stvorova Franjo ističe i svoju radost zbog dara vode. Ona je korisna, ponizna i dragocjena. Uvijek je zahvalno koristio vodu, pjevao na kiši, a u potrebama drugih znao je izmoliti da provre iz zemlje voda kako bi utažila čovjekovu žeđ. Voda je dragocjena za Franju, jer je Bog htio da služi i svetinjama vjere, osobito sakramentu krštenja. Krštenje se obavlja vodom, kako bi se označilo da se pritom događa novo rođenje, a voda je izvor svakog života. To je rođenje na život djece Božje. Nadalje, kod krštenja se oprašta, ispire istočni grijeh ili teret grijeha čovječanstva. I po tome je voda u službi čistoće i svetog života. Zato je Franji voda dragocjena. I svojim oduševljenjem poziva generacije čovječanstva da tu vodu cijene i da se brinu za čistoću svjetskih voda.

A jednako je tako osobita Fra-njina ljubav i povjerenje prema Bogu u odnosu na sve što nam vrijeme donosi. Kod Franje nema dobrog i lošeg vremena. Svako vrijeme je Bogom dano, svako je dobro. Kiša je dobra. Mi znamo često krivo reći da je danas dobro ili loše vrijeme. Franjo slavi Boga po svakom vremenu koje ima. Zato vidi Božje djelo u zraku i oblaku. Njegov je apel u kitici Pjesme stvorova da slavimo Gospodina za zrak što ga dišemo, za oblake i dragocjeni teret što ga darivaju zemlji, za svako vrijeme, jer je ono dar Boga Oca koji nas voli.

Franjo je svetac koji i danas ima puno toga reći čovjeku i čovječanstvu, pogotovo zato što ekološka kriza upozorava na okoliš koji je onečišćen, na vodu i zrak koji su zagađeni. U pitanju je već i sam život, a ne samo kvaliteta života na ovoj zemlji. Apel svetog Franje je danas više nego potreban kad velike sile i mali ljudi ne mare za čistoću svoga okoliša i ne misle na buduće generacije ljudi, već sebično koriste sve što mogu za svoj standard. Treba nam jako njegov zagovor!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (64)