Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

11. studenoga slavi se jedan vrlo popularan svetac

Sveti Martin

Sveti je Martin popularan svetac u prvoj polovici studenoga. Slavi se 11. studenog. Ipak, prema načinu kako se to kod nas pučki proslavljuje malo je upitna njegova svetost. Uglavnom se tog dana ljudi zabavljaju, goste, piju novo vino. To je vrijeme kad mošt sazrijeva u vino i kad ljudi to rado iskušavaju. Zato je puno pijanih po terenu. Policija obavezno postrožuje svoje patrole koje kontroliraju vozače da ne bi bili zbog opijenosti opasnost na cesti za sebe i za druge. U nekim krajevima vrlo često se uz gozbe pripravlja gotovo na obredni način guska kao glavno jelo. Vjerojatno je to povezano s legendom kako se sv. Martin sakrio blizu kokošinjca kad su ga došli tražiti i izabrati da bude biskup grada Toursa u Francuskoj. Međutim, gakanje gusaka je privuklo pažnju onih koji su ga došli tražiti i po tome su ga onda i našli. I tako guske stradavaju ovih dana na gozbama ljudi koji se vole častiti i družiti. Jednako tako upitne su i lakrdije onih koji, obučeni u biskupsko odijelo, posebno s prepoznatljivom biskupskom kapom, obavljaju kao neko krštenje mladog vina. To je pogrđivanje onoga što je nama kršćanima svetinja vjere, pogrđivanje sakramenta krštenja.

A ipak, sveti je Martin potpuno drukčiji lik. Žalosno je da se to ne vidi u pučkom slavljenju. On je živio u 4. stoljeću kršćanstva. Bio je sin rimskog časnika pa je i sam ušao u vojsku i tako obavljao službu časnika. Život mu se mijenja od časa kad je susreo nekog prosjaka koji se poluobučen smrzavao od studeni. On sam bio je ogrnut toplim vojničkim plaštem. Odmah je sišao s konja i proparao je na pola svoj plašt te tom polovicom ogrnuo tog prosjaka. To je početak njegova traganja za smislom života. Napušta vojsku, krsti se u 40. godini života i živi skromno, gotovo isposnički. Takvog ga vjernici otkrivaju i osjećaju kako je on dobar i uzoran i kako bi mogao biti njihov pastir. Postaje biskupom. Sav se posvetio karitativnom radu i njegove odaje su gotovo uvijek bile pune prosjaka kojima je pomagao, hranio ih i odijevao. Jednako je tako apostolskom revnošću obavljao svoju pastirsku službu. Smrt ga je zadesila upravo na jednom takvom pastirskom putu, kad je išao pohoditi crkvene zajednice svoje biskupije.

Bilo bi divno kad bi se sveti Martin počeo intenzivnije slaviti po onome po čemu ga cjelokupna kršćanska ikonografija pozna: darivalac polovice svoga plašta. On bi mogao biti i zaštitnik našeg karitasa, ali i poticaj vjernicima da danas, u vrijeme krize, misle jače na one kojima je teže i koji su u oskudici. Kao što je u našim crkvama pored kipa sv. Antuna poznata škrabica za milostinju s nakanom za siromahe s natpisom: "Za kruh sv. Antuna", tako bi se možda i danas uz blagdan sv. Martina moglo skupljati "Za kruh sv. Martina" i time počastilo one koji su više gladni nego siti, umjesto da oni koji su siti, a jedu i više nego što im je po zdravlje korisno i potrebno.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)