Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

U samoborskoj franjevačkoj crkvi komemorira se dan svetog Antuna Padovanskog

K njemu dolaze svi

Često se ovaj svetac nazivlje svecem svega svijeta. Čovjek Božje dobrote i djelotvornosti sigurno djeluje na svako ljudsko srce. On je velik propovjednik, imao je osjećaj za socijalnu pravednost, odvažno je šibao poroke svoga vremena. Sigurno nam je i danas potreban da naše društvo učini pravednijim i boljim.

Poznat je kao čudotvorac. Za njegova života, ali i poslije njegova prijelaza u vječnost, tj. poslije njegove zemaljske smrti, sveti je Antun neprestano bio sredstvo Božje dobrote i događala su se po njegovu zagovoru velika čudesa i ozdravljenja. I danas ga u tom pogledu mnogi traže u svojim molitvama. Nekako je posebno poznat po tome što se po molivi njemu nalaze izgubljene stvari.

K njemu dolaze svi. On je čovjek koji povezuje. U poznatim svetištima u našoj Bosni zna se kako o njegovu blagdanu, ali i inače utorkom ili drugim danima, dolaze u ckrvu vjernici moliti za njegov zagovor. I često su u tim krajevima, gdje je stanovništvo pomiješano na nacionalnoj i vjerskoj razini, događa da sa svojim nakanama dolaze svetom Antunu i ljudi pravoslavne vjere, kao i muslimani. I svi osjećaju da im on jednako pripada i da ih jednako gleda. On je zaista svetac svega svijeta, kako to lijepo kazuju pjesme i molitve koje su sastavljene njemu u čast.

On se rodio godine 1195. u Portugalu. Već u dobi od 15 godina stupio je u red Augustinaca. Međutim, kad su u Koimbru donešeni sveti ostaci franjevačke braće koja su mučena i ubijena za vjeru u Maroku 1216. godine, njegovo je srce usplamtjelo željom da za Isusa položi i život svoj. U toj nakani postaje franjevac i pridružuje se apostolskom djelovanju franjevaca po Italiji čekajući kad će moći i on biti poslan kao misionar u daleke zemlje koje još ne poznaju Isusa i da dadne po mogućnosti i svoj život za vjeru i za hrabro svjedočenje za Isusa. Otkriven je brzo kao čovjek velikih sposobnosti, posebno na planu propovijedanja i kao takav je misionario po cijeloj Italiji. Umro je u dobi od 36 godina, 13. lipnja 1231. nedaleko od Padove, a grob mu se nalazi u velebnoj bazilici u Padovi. Stoga se on i zove sveti Antun Padovanski, a ne Portugalski, kako bi se mogao zvati po svojem porijeklu, da je Portugal obilježio njegov život. A datum njegove smrti dat će broju 13 sveti predznak i predstavlja vjernicima sreću, a ne nesreću.

On je doživio svojevrsni rekord u štovanju. Nije prošlo ni godinu dana kako je proglašen svetim, kanoniziran. Već u njegovo vrijeme procesi za kanonizaciju trajali su ne tako dugo kao danas, ali svakako ne tako kratko kako je to njegov slučaj. Sve to govori o velikom glasu svetosti koji ga je pratio kod vjernika.

Sveti se Antun i kod nas slavi. U franjevačkim crkvama posebno svečano. Ipak, gotovo da nema neke župne crkve i drugog svetog mjesta, a da ne bi bilo mjesta za njegov kip ili sliku. Obično je uz njegov kip i škrabica za novac, gdje piše: "Za kruh svetog Antuna!" Taj je novac namijenjen za potrebe siromašnih i za karitas.

U franjevačkoj crkvi u Samoboru slavi se, doduše, na svečaniji način sveti Antun pustinjak, onaj zimski, ali jednako tako se svečano komemorira i dan svetog Antuna Padovanskog koji se ove godine slavi u nedjelju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (113)