Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Krenula je turistička sezona, a s njom se bude i naša očekivanja

Turističke smicalice

Konačno je krenula turistička sezona. Tako nam to najavljuju mediji, tako nam to pokazuju gužve na cestama. Već je bilo i vrijeme, jer je predsezona zbog hladnije klime i zbog obilnih kiša potpuno podbacila. Trebat će se orijentirati na pravu sezonu i iz nje izvući što više. Tako to računaju ugostiteljski radnici, tako računaju agencije, tako kombiniraju svoje planove mnogi privatnici, ako to računa i naše Ministarstvo financija. I broje se ulazi u zemlju. Dobro je dok su ulazi u zemlju veći od izlazaka. Vrijeme se stabiliziralo, turisti ostaju.

Muke s turistima ipak ne prestaju i računi se katkada ipak pokvare. Recesija nije pogodila samo našu domovinu, nego i mnoge druge europske zemlje, osobito one iz nekadašnjeg istočnog bloka. Turisti doduše dolaze, ali mnogi se trude da što manje potroše na svojim putovanjima pa neki čak spavaju u svojim kolima, neki nose sa sobom štednjake i hranu te si sami pripravljaju hranu, mnogi izbjegavaju hotele i privatne smještaje. Ugostitelji se tuže kako ima malo izvanpansionske zarade. To su muke i s našim turistima. Veselili smo se turistima iz bogatijih zemalja, iz Njemačke, Švicarske, Engleske i slično, a dolaze nam sve više Poljaci, Slovaci, Česi, Mađari, Srbi, Makedonci i drugi. A oni kao da znaju štedjeti i skromno živjeti.

Nije nam lako. Htjeli smo radije elitni turizam, kako bismo iz malog broja bogatih izvukli više novca nego od velikog broja sirotinje koja dolazi na naše plaže i u naše uvale. More i turizam bi nas trebali izvući iz krize, a izgleda da se i tu mijenjaju navike. Radije bismo u našim čudnim računicama dali teren za nekog tajkuna izvana koji bi skupo platio sve što ovdje izgradi, nego omogućili da na istom prostoru uživa preko 500 prosječnih ili siromašnih turista.

Nisam ekonomist i mogu pogriješiti u ovakvom razmišljanju. No, ono što me kao kršćanina zabrinjava to je da se na turiste gleda iz čiste računice, da se već unaprijed računa koliko ćemo od njih zaraditi, da ih se gleda s većom pažnjom ako imaju dublji džep, a s prezirom i s manje profesionalne, ako već ne kršćanske ljubavi, one koji su siromašniji i koji si ne mogu priuštiti skupe usluge koje nudi naše ugostiteljstvo. Kao da su oni manje važna ljudska bića. Očito da postoji u našem procjenjivanju ljudi stanovita prikrivena diskriminacija koja onda i naše ponašanje uvjetuje ekonomskom računicom. Postajemo ljudi bez srca, turist nam više nije brat i bližnji, turisti nam postaju roba, o njima pričamo i donosimo vijesti u našim dnevnicima kao o drugim robnim izmjenama na ekonomskom polju. To više nije odgoj za ljubav, to nije zrelost za pravedni i iskreni život u kojem će se svakog čovjeka poštivati kako treba.

A dugoročno, iskrena ljubav i poštovanje svakog čovjeka je sigurno najbolja propaganda za dolazak na naše more brojnim turistima. To nas uči i evanđelje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (193)