Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

15. siječnja - župni blagdan svete Anastazije

Učimo od svetaca

Sveta Anastazija

U samoborskoj župi slavi se 15. siječnja (svečano slavljenje uvijek se prenosi na nedjelju poslije tog datuma), župni blagdan svete Anastazije, djevice i mučenice. Ovjenčana je, kako to govori kršćanska starina, dvostrukom krunom: djevičanstvom i mučeništvom.

Njezin život se geografski veže uz Sremsku Mitrovicu, gdje je bilo sjedište carskog namjesnika, a isto tako će vrlo brzo postati i sjedište starodrevne srijemske biskupije. Poznati su iz tog vremena i brojni srijemski mučenici, a među njima je i sveta Anastazija. Računa se da je to bilo godine 304., u vrijeme cara Dioklecijana, kada su bili zadnji veliki i okrutni progoni kršćana.

U Hrvatskoj se ova svetica posebno slavi u Zadru u katedralnoj crkvi svete Stošije (tj. Anastazije) i potom u Samoboru. Zato je u tom pogledu već i bio propovjednikom i gostom za župski blagdan samoborske svetice zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa.

Kao svetica nas poziva da se svaki kršćanin ispita: što smo spremni žrtvovati za Isusa? Danas, hvala Bogu, u našoj domovini nema više nekog šikaniranja zbog vjere. Bilo je toga ne tako davno, ali nadamo se da toga više nikada biti neće. Međutim, Isus uvijek nešto traži od svojih vjernika. Ne postoji samo opasnost da se zataji vjera. Može se zatajiti Isusa i u pogledu neurednog, nemoralnog života. A ispraviti neke krive i grešne navike nije uvijek lako. Mlada žena koja je imala hrabrosti podnijeti i smrt za Isusa poziva i danas da sljedbenici Isusovi budu spremni podnijeti sve što pridonosi boljem životu i svjedočenju. Trebaju nam takvi primjeri hrabrosti. Jer, uvuče se u svakodnevni život puno toga što nije primjereno kršćanskom uvjerenju.

Sveti Antun pustinjak

U franjevačkoj crkvi slavi se od pamtivijeka na posebno svečan način blagdan svetog Antuna pustinjaka i to 17. siječnja. On je živio povučenim životom, vjeran pozivu da ostavi sve i da krene u siromašni život za Isusom siromašnim. Mnogočega se morao odricati u oskudnim okolnostima pustinjačkog života. No, on je to prevladao i proživio dugi ljudski vijek. Računa se da je živio oko 105 godina, i to od 251. do 356. godine. Svoj povučeni pustinjački život proveo je u tzv. "Egipatskoj pustinji".

Makar je živio povučeno, ipak je bio prisutan u svijetu onoga vremena. Zadivljuje je koliko su ga mnogi utjecajni ljudi onoga vremena znali potražiti u pustinji da se za njih moli i da od njega traže svjetlo i savjet. Čovjek bi rekao da se odmaknuo od života i da o tome više ne zna puno, a svjedočanstva vezana uz njegov život govore kako su ga ljudi rado tražili, jer im je očito znao otvoriti oči za prave odgovore i rješenja u problemima života. Može se reći da se tu događa nešto što mi zaboravljamo. Tek kad dublje uđemo u vlastitu nutrinu možemo iz istinite perspektive gledati na probleme svoga života i na probleme svijeta oko nas. I puno se jasnije vidi istina. I danas još uvijek mnogi vjernici traže savjeta i pomoći kod ljudi koji borave u tzv. klauzurnim samostanima, gdje osobe posvećenog života ne izlaze iz samostana, ne gledaju televiziju, a ipak se kod njih može osjetiti mudrost koju otkrivaju u svojim dubinama, jer Bog je upravo tu jako prisutan.

Arhiva 2010

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002