Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Svaki narod i svaki čovjek imaju svoje početke

Crkvena godina

Godine prolaze i vrijeme teče. Uvijek su ljudi voljeli obilježavati tijek vremena i orijentirati se u tom hodu dana i noći, mjeseci i godina. Tražili su pritom različita pomagala koja su im izgledala stabilna kako bi mogli po njima označavati tijek vremena. Tako su mudrim ljudima uvijek pritom pomagale zvijezde i zviježđa, a potom najjače Mjesec i Sunce. I tako se oblikuju godine po mijenama i okretajima svemirskih tijela. Nije bilo uvijek lako odrediti polazište za brojenje jedne godine. Kod Židova je to bilo u proljeće; kod Kineza je to negdje u veljači. No, od Julija Cezara to je pomaknuto na sadašnji siječanj.

Što se tiče brojanja godina, svaki narod ima svoje početke, a i svaki čovjek ima svoje početke. Svaki čovjek na određen način slavi svoju novu godinu na dan svoga rođenja. Zato je nekako rođendan postao osobiti dan kojeg se ljudi rado sjećaju.

Nije stoga čudno da i Crkva ima svoje brojanje vremena i svoje cikluse u kojima otkriva planove Božjega spasenja. Za razliku od građanske godine koja završava 31. prosinca, a počinje 1. siječnja, Crkvena godina se kreće u ciklusima koji su drukčije raspoređeni. Prvi ciklus tog vremena u kojem pratimo zbivanje spasenja svakako je ovo vrijeme koje je pred nama. To je Došašće kojim se ide ususret Božiću i obuhvaća vrijeme po Božiću sve do blagdana krštenja Isusova. Drugi ciklus, koji osobito kulminira u svetom trodnevlju i vrhunac mu je Uskrs, počinje s korizmom, točnije s Pepelnicom i dovršava se blagdanom Pedesetnice, odnosno Duhova. Sve drugo vrijeme nazivlje se "vrijeme kroz godinu". I tu su obuhvaćene sve nedjelje i svi tjedni i nekako obilježeni tom vizijom povijesti spasenja.

Ulazimo u Došašće. To je osobito vrijeme. Sigurno, to je vrijeme priprave za Božić, kalendarski blagdan koji nam puno znači. Međutim, u tom vremenu proživljavamo onu povijesnu napetost vjekova i generacija koje su iščekivale Spasitelja, Mesiju. To je vrijeme koje nas želi sjetiti onih gotovo 4000 godina (koliko se prema starozavjetnom brojanju godina moglo navesti do Isusova rođenja). Zato na spomen toga imamo 4 nedjelje Došašća. Međutim, to je vrijeme koje nas želi upozoriti i na činjenicu da je pred nama dovršenje povijesti i vremena, da je pred nama vječnost koja će se obistiniti po Isusovu drugom dolasku. Tako nas Došašće želi podsjetiti na pravu perspektivu našeg života, kako se ne bismo ulijenili u ovozemaljskim brigama i užicima. Dolazi završetak. Pred nama je cilj za koji valja ispravno živjeti. A kad će se to dogoditi, nitko ne zna. Zato je Došašće poziv na budnost.

U isto vrijeme Došašće nas upozorava na činenicu da Isus stalno dolazi. To se događa u svakoj nedjeljnoj svetoj misi. To se događa u svakom sakramentu. To se događa u iskrenoj molitvi, osobito onoj u zajednici gdje se obistinjuje Isusovo obećanje: "Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja!" Dakle, Došašće nas upozorava da ne smetnemo s uma da je Isus stalno s nama. On je došao, on će doći, ali on je i tu! Tako će nam Božić otkriti svu ljepotu i dubinu činjenice da je Bog zaista čovjekom postao da bi se nastanio među nama.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)