Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Schengen je još uvijek tu, na našim vratima

Stara dama ide dalje

Schengen je još uvijek tu, na našim vratima, arbitraža još uvijek visi u zraku, najavljuju se referendumi, a sve to ipak ne sprečava "staru damu" Europu da korača dalje. Dva su se događaja, koja se tiču Europske Unije, zbila u nekoliko proteklih dana pa zaslužuju našu pozornost.

Prvi je vrlo bitan - predstavljeni su prijedlozi imena članova nove europske vlade, a drugi događaj je povijesni - 1. prosinca je stupio na snagu Lisabonski ugovor.

"Noć dugih noževa", kako u Bruxellesu od milja, prema povijesnim asocijacijama, zovu agoniju ili trgovinu ili, kako bismo već drugačije mogli nazvati, borbu za povjereničke resore u toj novoj vladi Barrosa II., kako su ga simpatično neki mediji prozvali. Jose Manuel Barroso je naglasio: "Bilo je puno pritisaka, ali izbor je ipak samo moj". Možemo li, odnosno, moramo li mu vjerovati? Javna je tajna da su pritisici iz europskih prijestolnica bili brojni i izraziti - posebice za značajne portfelje poput unutrašnjeg tržišta ili energetike. Svakako je tu značajno opet odigrala dobro poznata strategija: tko jači, taj kvači.

Poznavatelji prilika u EU, kažu da je slovenski predstavnik Janez Potočnik, koji je bio predstavnik Slovenije i u prošlom mandatu, "dobro prošao". Nitko od starih komesara nije ostao u istoj fotelji, nego su napravljene rotacije. Tako je Potočnik, nakon znanosti i istraživanja, dobio okoliš. Resor okoliša je doživio promjene u odnosu na prošli saziv. Naime, ostao je bez bitnih segmenata: klimatskih promjena, civilne zaštite i biotehnologija, pesticida i zdravlja. Mediji su prenijeli njegovu izjavu "da je uvijek u ozelnitvi gospodarstva vido mogućnost za budućnost". Potočnik je, izgleda, zadovoljan izborom. Među predstavljenih 26 povjerenika je i devet pripadnica ljepšeg spola. Svi oni moraju proći "sito i rešeto" parlamentarnih odbora, gdje su već najavljena oštra ispitivanja, posebice onih "sumnjive komunističke prošlosti". Vlada bi trebala biti potvrđena 26. siječnja 2010.

Slovenija ima problema s postizanjem ciljeva protokola iz Kyota, kao i probleme s plinskim terminalom u Tršćanskom zaljevu, pa će zanimljivo biti vidjeti hoće li se iz europske fotelje moći nešto učiniti za okoliš.

U dugi niz povijesnih preglednica europskog sporazumijevanja, nakon Rima, Pariza, Maastrichta i Nice, upisao se i Lisabon. Ugovor je uz velike porođajne muke ipak, nakon dvije godine, uspio ugledati svijetlo dana. Optimisti, kojih je sve manje, kažu da bi ugovor iz Lisabona morao okrijepiti sposobnost djelovanja EU, odnosno povećati njenu jedinstvenost u vanjskim odnosima, proširiti opseg unutrašnjih politika, povećati učinkovitost postizanja rezultata i politika, te modernizirati institucije za uspješno djelovanje svih 27 članica u EU.

Novi dokument, odnosno ugovor, prema njegovim autorima, ne zamjenjuje Ustav, nego će nadomjestiti, odnosno promijeniti postojeće ugovore (Ugovor o Europskoj Uniji, te Ugovor o stvaranju Europske zajednice). Ugovor zadržava većinu sadržaja, ali ne i oblik Ustava.

Ugovor udružuje zadaće visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te potpredsjednika Europske komisije, a bit će ustanovljena i nova služba za vanjskopolitičko djelovanje. Najveća institucionalna promjena je broj povjerenika, koji će se u 2014. smanjiti, tako da svaka država više neće imati svog povjerenika, nego će povjerenici predstavljati dvije trećine država članica. U većoj se mjeri uvodi institut odlučivanja kvalificiranom većinom, a suglasnost će vrijediti i dalje za područja poreza, vanjske politike, obrane i socijalne sigurnosti.

U svojoj povijesti Europska Unija se susretala s brojnim izazovima, poteškoćama i promjenama, pa će tako zasigurno morati pronaći put i riješiti i sve one koje joj predstoje.

A Schengen je još uvijek tu, na našim vratima.

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002