Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Mora li život na granici biti tužan?

Stisak ruke i topli pogled

U proteklih nekoliko dana prilazili su mi poznanici s obje strane grane s istom porukom: "...ajd, napiši nekaj...". Moć medija i poruke koje oni prenose u javnost postaje sve značajnija i toga su ljudi svjesni. Nije odjek ove kolumne takav da bi krojio javno mnijenje, ali se trudimo prenijeti poruku. Poslušat ću glas naroda i napisati "nekaj" - bez želje da se itko nađe uvrijeđen ili prozvan.

Ljubav, kažu, prolazi kroz želudac, ali ovih dana se neki pitaju ima li salama kakve pozitivne gastronomske učinke, koji mogu ublažiti uzavrelu političku kuhinju. Ova definicija zvuči pomalo čudno, ali na tu su me činjenicu upozorili samoborski poznanici. Na ovogodišnjoj, već tradicionalnoj i izuzetno dobro posjećenoj Samoborskoj salamijadi, ljubaznom pozivu organizatora su se odazvali brojni uzvanici, natjecatelji, ugostitelji i, naravno, političari "iz dežele". Organizatori su se pobrinuli za sve što protokol i ceremonijalni program zahtijevaju, od pozdrava do najave. No, osim formalnih, uvijek u takvim prigodama slijede i oni domaćinski običaji, da se goste pozdravi osobno stiskom ruke ili čašom bermeta. Samoborski poznanici su me upozorili da političke predstavnike iz Slovenije nije nitko iz protokola Grada Samobora pozdravio. Stisak ruke i prigodna besjeda bi trebala biti i uvijek je bila manira srdačnih i ljubaznih Samoboraca. Predizborna kampanja je započela pa se vjerojatno nema vremena za susjede. Možda bi poučak bio da salama ipak nema političke gastronomske učinke.

Nekoliko dana prije Salamijade sam sasvim slučajno svjedočila s koliko veselja i ponosa je donator iz dežele predao organizatorima jednu od brojnih nagrada - pršut od vepra. Svakodnevno svjedočimo i ponosu mojih susjeda Burja kad osvoje još jednu Zlatnu šajbu. Sav taj ponos i pozitivna energija bez granica, koju i organizatori pokušavaju promicati, zaslužuju pohvalu. Možda ima nade da se ipak poučak o salami i politici promijeni.

Osim na salame, osvrnut ćemo se na još jedan mesni produkt "s grane" koji je ovih dana kao Obrezje Journal našao mjesto čak na osmoj stranici The New York Timesa, vjerovali li ne. Naime, članak završava mirisom pečene svinjetine koji se širi iz 180 godina stare gostionice Kalin u noseve slovenske pogranične kontrole. Članak je objavljen 23. ožujka, a potpisuje ga Eugene Brcic. Pokušava prikazati život uz i na granici, ali vrlo pojednostavljeno i previše općenito, pa čak i pristrano. Autor je povezao Piranski zaljev, sukob oko granice, međusobne stavove, odnosno predrasude Hrvata o Slovencima i obratno, te na kraju još sve to začinio pečenom svinjetinom. U članku su izjave Mesićeva savjetnika Tomislava Jakića s jedne i Boruta Grgića, osnivača Instituta za strategijske študije u Ljubljani, s druge strane. Unatoč tome, slika života na "ovoj grani" je iskrivljena. Činjenica je da postoji određeni sloj ljudi koji s podgrijavanjem strateških nacionalnih interesa i neopreznim izjavama podgrijavaju novonastale nacionalizme, što se očituje na svim razinama života. Ali, to svakako nije ključni moment života na granici.

Podjela gostionice Kalin na dva dijela, odnosno dvije države, je nešto što joj daje još veću posebnost osim gastronomske i pečat drugačijeg lokala. Činjenica je da su upravo tu organizirani susreti novinara "s obje strane grane", susreti gradskih poglavarstava, susreti raznih političkih struktura, susreti forumaša s Facebooka i godišnji susreti slovenske policije i carine. Svi ti brojni posjetitelji nisu strahovali izazivaju li međunacionalni incident – kako to implicira članak.

Navode u članku potkrepljuje još i sumorna i tužna fotografija betonskih tegli na granici, koji izgledaju žalosno nakon zime, u trenutku kad granicu prelazi leđima okrenuta prignuta starija osoba.

Na članak su me upozorili slovenski poznanici i, eto, napisali smo "nekaj" što neće objaviti TNYT, ali Glasnik hoće, bez cenzure.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)