Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Što se događa kad vrhunskom sportašu nestane motiva?

Odlazi Kozmus

Zašto bi samo politička javnost i politički "opinion makeri" šokirali iz dana u dan naše javnosti, kad to mogu učiniti isto i sportaši. Ako smo iskreni, opet su političari u "naprasnim odlascima" u prednosti, jer sjetimo se samo što je učinio predsjednik Vlade ovog ljeta – otišao s vihorom.

I sportaši imaju pravo na stav, mišljenje, svoj privatni život, odlazak iz sporta ili povlačenje. Svjedočimo tomu ovih dana s obje strane grane, kod dvaju vrlo poznatih sportaša.

Sport nije tema koju često "obrađujemo" na ovom mjestu, ali, eto, ponekad možemo napraviti iznimku pa se baviti sportskim pitanjima i motivima. Iako baviti se sportskim pitanjima može biti podjednako "opako", kao i baviti se političkim golovima i penalima.

Mnogi još nisu zaboravili noćne more koje je nedavno hrvatskoj javnosti priuštio Mirko Filipović. U sitne sate svi su bdjeli uz male ekrane i čekali pobjedu u sportu čiju globalnu gledljivost, moram priznati, baš i ne razumijem. No, uvijek je važno pobijediti i kad se to ne desi tada cijela javnost bruji, bavi se pitanjem motiva i energije koju bi trebao dati vrhunski sportaš profesionalac, poput Crocopa. Filipović je pokušavao to u poznatoj emisiji Nedjeljom u 2 pojasniti i vjerojatno će sam morati potražiti još mnoge odgovore na pitanja smisla i motiva, koja ni njemu nisu razjašnjena. Ugovorne obaveze ga sputavaju da ne ode.

Na drugoj strani grane isto sportska noćna mora. Slovensku je javnost prije nekoliko dana šokirala izjava Primoža Kozmusa, jednog od najboljih sportaša u deželi, zlatnog mladića s ove strane grane, o napuštanju sporta. Primož Kozmus je ovog ljeta olimpijskom zlatu dodao još i svjetski tron s postignutim rezultatom od 82,02 metra u bacanju kladiva.

Mlad i perspektivan sportaš, od kojeg se puno medalja i rezultata očekivalo, javnost je ovih dana obavijestio da odlazi. On odlazi iz sporta, jer više nema motiva i snage. Napisao je da ga stagniranje, pa makar i na svjetskom vrhuncu, zamara. Napunio je nedavno trideset godina, proslavio dva rođenja djece svojih najbližih prijatelja, a neki njemu najbliži se upravo bore za život. U vrlo kratkom vremenu mu se zavrtio životni ciklus, kotač koji se okreće i ne čeka.

U gandijevskom ili papinskom tonu je zaključio svoju kolumnu, koju je pisao redovito u jednom tjedniku: "Došao sam do svojeg vrhunca! Vrijeme je za rastanak. Olimpijski i svjetski prvak je dovoljno, više od toga ne mogu. Volim Vas! Zbogom!"

Javnost je bila u šoku - kako je to moguće? Kad se prije dva mjeseca slavilo zlato, nitko nije ni pomišljao na odlazak. Ali, "zlatni mladić" možda ipak je.

Treba biti uporan i hrabar da bi se postigli vrhunski rezultati, isto tako treba biti hrabar i javno priznati: ne mogu više i odlazim, želim živjeti samo svoj život.

Kažu da je sreća sama sebi cilj, a nesreću moramo pretvoriti u nešto drugo. Primož s dva zlatna rezultata, koji će ostati zapisani u svjetskoj povijesti, sigurno nije nesretan, a drugu sreću će svakako potražiti i naći.

Traženje novog cilja, vjetra i vječne vatre je životno i možda možemo i od vrhunskih sportaša nešto naučiti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)