Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Umjetnička sloboda pod povećalom

Pisci i policajci

Razdoblje ljeta, sparina, vrućina i godišnjih odmora je za novinare i kolumniste uvijek bilo "sezona kiselih kumarc" iliti krastavaca. Uvijek se tražila tema više, otvarala su se neka nova pitanja, "žuta" poglavlja i zanimljivosti.

Ovo ljeto je sve samo ne kiselo, krastavičasto ili "žuto". S jedne strane vas/nas progone nova vlada, recesija, rebalansi, harač i nameti, a s druge strane gospodarski i financijski problemi i kriza. Ako svemu tome još dodamo opasnosti gripe, katastrofa i nesreća uzrokovanih ljudskim nemarom i pohlepom, najmanje što možemo je da smo zabrinuti. Straše nas naslovi u novinama, prognoze stručnjaka i od svega nam/vam se ježi koža. Doista, kao da Nostradamusova proročanstva dobivaju svoja još lošija ovozemaljska obličja.

Ljeti smo birali lakše teme: kultura, sport i glazba, rekli bi u revijskom tonu. U revijskom tonu mi se učinilo i jedno pismo koje sam pročitala u slovenskom tisku prije nekoliko tjedana, odnosno potencijalni govor gradonačelnika Keruma na otvaranju Splitskog ljeta, a još bolja "limunada" ili osvrt na gaf drugog gradonačelnika je poziv gradonačelnika Bandića grupi Qeen da gostuje u zagrebačkoj Areni. Eto, i slovenski tisak prati što rade novi gradonačelnici u Hrvatskoj.

Listajući jedne dnevne novine odlučila sam napisati kolumnu o jednoj knjizi koja će vam možda doći pod ruku kao neko ljetno štivo, u bijegu od groznih vijesti i naslova. Knjiga naslova Čefuri raus!, autora Gorana Vojnovića, prevedena je na hrvatski jezik i u ponudi je ljetnih, prigodnih, "lakših" naslova. Naslov knjige u orginalu glasi Čefurji raus!. Knjigoljupci neće ništa pitati, nego će pohrliti da bi našli štivo i progutali ga, dok neki drugi čitači mogu biti već i samim naslovom zbunjeni. Riječ "raus" je njemačkog porijekla i u prijevodu znači: izlazite, bježite, odlazite, a za izraz "čefur" mislim da žiteljima Lijepe naše malo govori, jer čak i mnogi ljudi iz moje okoline ne poznaju taj izraz.

Čefur je ustaljeni naziv u slovenskom slengu za pridošlice, došljake Balkance, južnjake, odnosno za većinu ljudi koji su s prostora bivše Jugoslavije. Izraz se uvriježio u Ljubljani, odnosno u kvartu Fužine, jer tamo stanuju "južnjaci", kako ih vole zvati. Etimologija naziva je vjerojatno nastala od nepravilne i intenzivne upotrebe slovenskog jezika i riječi ČE, s "tvrdim" Č, što u prijevodu znači AKO.

Goran Vojnović je novinar i kolumnist, jedan od mladih, odvažnih, vrlo pismenih mladića, porijeklom i sam "čefur". Odvažio se napisati roman zbog kojeg je ove godine imao puno briga, ali i medijske pozornosti i ugodnih trenutaka. Otvorite li neki od središnjih foruma vidjet ćete da su "čefuri" sinonimi za besposleno sjedenje ispred stambenih zgrada, dobru rakiju i sarmu, narodnjake, prevaru, pljačku, nerad, mafiju, život ispod tezge - sve redom negativne konotacije. Tako Marko iz Fužina u romanu pokušava prikazati tipičan život jednog mladića rođenog u Ljubljani, obilježenog čefurskim porijeklom, koji je u sukobu s policijom. Vrlo bogat i sočan rječnik, s upotrebom svih "narodskih" izraza, daje autentičnu sliku života u Fužinama.

Ove godine u siječnju je Goran Vojnović, vjerovali ili ne, pozvan na "informativku" u policiju, da bi tamo, kako je u pozivu pisalo, "stručno ili smisleno dokazao da imenovanje policajaca riječima 'cajkići', 'kapsi', 'debili', 'šupki', 'bumbarji', 'papki od pandurjev'... - nisu žaljive". U nastavku će, također, imati prigodu objasniti da su "policisti umsko zaostali in bolniki" stručno i zakonski utemeljeni, odnosno da izrazi nisu "žaljivi".

Javnost je bila zgrožena, iako nije prvi puta od osamostaljenja da se umjetnička sloboda stavlja pod povećalo u kojem autor mora objasniti svoje spisateljske namjere, upotrebu izraza, svoju fikciju i imaginaciju. Dva su takva primjera doživjela i sudski epilog, ali ovaj primjer je najbučnije popraćen u zadnjih nekoliko godina.

U društvu slovenskih pisaca izjavili su kako ih jako veseli okretanje represivnih organa literaturi i čitanju, ali ih puno manje veseli što stručnu procjenu ne prepuštaju drugima. Osudili su svaki pritisak na slobodu umjetničkog stvaranja.

Možda je u lipnju ove godine dodijeljena nagrada Dela Kresnik za roman godine malo ublažila gorak okus "čefurima", ali svakako ga nije izbrisala.

Ubrzo nakon uspješnog romana uprizorena je i monodrama istog naslova, koja žanje uspjeh diljem Slovenije. Vidjevši u "ljetnoj" literaturi prijevod ove knjige na hrvatski, učinilo mi se prigodnim napisati nekoliko riječi o konotacijama ovog romana, koje su ozbiljna tema za promišljanje društva u kojem živimo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)