Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Sveti Martin - svetac koji je herojski živio život

Martinje - nek se slavi!

Blagdan sv. Martina (11. studenoga) dosta se bučno slavi u našim krajevima. Vjerujem više "na van", nego iz neke duboke kršćanske duhovnosti. Ipak, u katoličkom će kalendaru sveti Martin ostati svetac koji je herojski živio život svojeg krsnog posvećenja i bio živim primjerom kršćanske djelotvorne ljubavi. A kod nas u Hrvatskoj: nema više policajaca na cestama kao u te dane kad ljudi nalaze prigodu da kušaju svoje vino ili vino svoga susjeda. Prave se i neukusne lakrdije povezane s njegovom biskupskom službom i svetošću kršćanskih sakramenata i obreda. Sveti Martine, moli za nas!

Sveti Martin i vino

Sveti Martin nema nikakve veze s mladim vinom. To se tek na domišljat način u ljudskoj mašti izvodi zbog dviju stvari. Ponajprije, Martinje pada po svojem datumu u vrijeme kad je uglavnom mošt već sazorio u mlado vino. Ljudi su lakomi i žele kušati to mlado novo vino kako bi procijenili svoju berbu. A budući da čovjeku treba neki obred u važnim trenucima ritma prirode i ljudskog života, onda se to povezuje sa svetim Martinom. Osim toga, Martin je bio sasvim trijezan čovjek i ne bi se baš složio s današnjim načinima, gdje se često za Martinje čovjek prepušta neumjerenosti ili gdje se ljudi usuđuju lakrdijski imitirati određene za nas u crkvi svete obrede krštenja.

Sveti Martin i guske

Osim legende o guskama u životu svetog Martina postojao je i starokršćanski običaj u Galiji kad se Došašće (priprava za Božić) protezala na 40 dana. Ti dani (na sliku 40 dana korizme prije Uskrsa) bili su dani posta. Prema tome blagdan svetog Martina padao je neposredno prije početka tog posta. Već od davnine ljudi su si priuštili (opet prema karnevalskim običajima prije Pepelnice) malo više lakrdijske slobode. Ona se odražavala i u želji da se čovjek prije početka posta dobro najede masnih i slatkih jela. Tome vrlo dobro pridolazi i legenda o masnoj guski. I tu bi sveti Martin imao svojih primjedaba. On je bio čovjek askeze, strogog života i čistog vladanja. Ali, tko od današnjih martinovaca uopće na to misli?!

Sveti Martin i djela ljubavi

Za Martinje bio je običaj obilnije obdarivati siromahe i djecu koja su tog dana obilazila kuće i prosila sa zapaljenim svijećama. Te svijeće su bile znak Martinove vjere i krštenja, a traženje dara povezuje se s njegovim poznatim darom polovice svoga plašta jednom siromahu. Davanje polovice od onoga što čovjek ima poznato je i u evanđelju (Lk 19,1-10: Zakej po obraćenju polovicu svega što ima daje siromasima!). Bilo bi dobro da se i taj običaj proširi među svima koji žele slaviti Martinje. Našli bismo dovoljno siromaha oko sebe kojima bi "martinjski dar" spasio situaciju u kojoj se nalaze. Bilo bi više sreće među ljudima. Daj Bože!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)