Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

U religioznosti nema mjesta proračunatosti prema Bogu

Rasipnost u ljubavi

Novi zavjet, osobito evanđelja, obiluju izvještajima o rasipnosti ljubavi. Isus umnaža kruh da nahrani mnoštvo, a potom još uvijek preostaje toliko hljebova da ih je, u simbolici izvještaja, dovoljno za mnoge generacije. Upitan koliko puta treba oprostiti, Isus odgovara brojkama koje žele reći da u praštanju nema granica: treba praštati i neprestano praštati. U priči o izgubljenom sinu govori se kako je za njega, kad je pronađen, bila priređena preobilna gozba. Mladencima na svadbi u Kani Galilejskoj Isus će na čudesan način priskrbiti obilje najboljeg vina.

Dok čitamo ove evanđeoske izvještaje, može se primijetiti kako je u njima riječ o dva mentaliteta: jedan je velikodušni mentalitet ljubavi, a drugi je naš, malograđanski, bojažljivi, mentalitet zakona. U našoj sitničavosti skloni smo mjeriti naše postupke i postupke drugih: ne želimo se davati više nego što je to zakonom određeno. Štoviše, čak i izigravamo neke propise samo da ne bismo slučajno više od sebe dali. Smirujemo svoju savjest pitanjem o tome koliko smo dužni dati, samo da ne bismo dali koliko možemo i koliko traži potreba i nevolja drugih. Gotovo da smo takvi i u našim razmišljanjima o nebu: često se pitamo što nam je učiniti da baštinimo nebo, a da ništa ne propustimo od ovozemaljskog života; ili, dokle smijemo ići u grijehu, a da ne riskiramo konačnu osudu. Kako time osiromašujemo svoj život i kako, sveden na računicu, postaje jadan naš odnos prema drugima!

Stvoreni smo za ljubav, a raspravljamo o dužnostima i pravima. Teško je govoriti o prijateljstvu ljudima koji žive proračunato. Teško je otkriti ljubav Božju i ljubav među ljudima tamo gdje se čovjek nateže o granicama. Katkad doživljavam da ljudi imaju gotovo ponižavajući odnos prema Božjem zakonu, jer u njemu ne otkrivaju ljubav. Kao da je sve degradirano na razinu "moraš – ne smiješ". Temeljni zakon Novoga zavjeta jest Isus, osoba, ljubav, ljubav do kraja. Zato je ponižavajuće pitanje moramo li nedjeljom na misu ili trebamo li se svakog dana moliti. Gdje je ljubav, otkriva se tajna života. Stvarnosti koje nam u nedostatku ljubavi izgledaju kao opterećenje, kao neminovnost, odjednom postaju potreba, čežnja, radost.

Nažalost, događa se da se i naš najdublji osjećaj i potreba za Bogom pretvaraju u religioznost, u proračunati odnos prema Bogu u kojem sve manje ima mjesta za ljubav. Bog se sve više istiskuje iz onog dijela ljudskog bića gdje mu je mjesto i udaljuje se od samog srca čovjekova. A ipak, Boga doživljavamo i prepoznajemo samo kroz ljubav, jer ljubav je i tajna njegova bića. Bog je ljubav!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (125)