Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Kad se postane slijep za vlastitu sreću

Što me čeka

Jednom na početku ljudskog postojanja, kako nam to opisuje Biblija, čovjek je živio sretno. Imao je svega, bio u prijateljskom odnosu s Bogom. Imao je potpuno povjerenje u Boga. Oko njega je bio vrt s nebrojenim stablima punim plodova. Sve je smio gledati, od svega uživati. Bilo je tako sve do časa kada je napasnik ubacio u njegovo srce sumnju, nepovjerenje. Otkrio mu je jedno stablo s kojeg nije smio jesti. Čovjek više nije vidio tisuće stabala punih plodova, nego se zagledao samo u jedno stablo. Ograničio je svoj pogled, okovao je svoje srce. U njega je ušlo nepovjerenje. Misli da će svoju sreću naći upravo u tom jednom jedinom drvetu i njegovim plodovima. Gleda samo ono što mu je zabranjeno, a ne vidi sav okvir svoga života u kojem je živio sretno. Postaje slijep za vlastitu sreću.

Ta napast vječno postoji u čovjeku. Želi posegnuti za zabranjenim stablom. Ni ne primjećuje kako je time zaveden i kako mu je pogled zamračen za istinske spoznaje života i sreće. U odnosu na ovo zabranjeno u čovjeku je izvjesni otpor prema Bogu; u slobodi pred svim stvorenjima oko sebe čovjek je u povjerenju prema Bogu. Prvi je čovjek izabrao otpor, nepovjerenje. Odatle zlo u svijetu!

I danas je čovjek sklon takvom nepovjerenju. Toliki su skloni da traže odgovore na svoje težnje u zabranjenom stablu. Ni ne slute kako su si time ograničili pogled, sputali sebe, okovali svoje srce. U čovjeku postoji silna čežnja da sve zna, da zna o svojoj budućnosti, da vidi tajne prošlosti. Želi znati i više od onog što mu je po prirodi dano. Traži odgovore u magiji i vračanju; prepušta se čitanju u šalici kave ili preko dlana; uranja u spiritizam ili se povjerava horoskopu; lakovjerno podnosi lakrdije vračara i traži pomoć po magijskim trikovima. Katkada čak misli da time ne čini nikakvo zlo, da to spada na njegovo pravo, na igru njegovih želja.

Ipak, sve se svodi na isto: zaslijepljeni ne primjećujemo tamu oko sebe. Bog je jedino svjetlo. S njim se ne da manipulirati. A utjecaj Zloga bi upravo to htio probuditi u nama: magijom učiniti Boga i Božje moći svojim posjedom. Budući da je to nemoguće, onda se čovjek prepušta utjecaju Zloga koji ga može obdariti nekim blještavim saznanjima, ali mu ne može darovati svjetlo. Nudi ti jedan plod samo da zaboraviš i ne vidiš kako si smješten u voćnjak Božje ljubavi. Očima pohlepe za zabranjenim drvetom đavao čovjeku zamagljuje oči i danas da ne vidi kolilko je obdaren.

Sve se to zbiva u neprestanoj našoj želji da znamo više o sebi, o onome što nas čeka, o svojim korijenima i o svojoj budućnosti. Ni ne slutimo da nam je i o tome sve rečeno. Valja samo ući u darovane tajne i vidjet ćemo da nema potrebe nasilno obijati vrata koja su nam već unaprijed s ljubavlju otvorena. Zapisano je da smo ljubljena Božja djeca, da smo urezani u dlanove njegove ruke, da nas neće prepustiti požaru niti dati da nas vode progutaju. Zapisano je da nas je on iz ljubavi sazdao od utrobe majke i da o nama vodi brigu. Rečeno nam je kako smo određeni za njegovo kraljevstvo. Svi magijski putovi svijeta samo nam mogu spriječiti da ne čujemo kako je Isus došao da budemo sretni, da imamo život, u izobilju da ga imamo! I zagarantirana nam je ljubav, budući da je Isus svakoga od nas ljubio do kraja.

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002