Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Uz blagdan Uzašašća

Krist nas privlači k sebi

Kao i svi Isusovi blagdani, Uzašašće nije samo Isusov veliki događaj, nego i naš. Po krštenju Isus nas ucjepljuje u otajstva svoga života i hoće da se ona i u nama dogode. Sada, u ovom životu po sakramentima, vidljivim znakovima nevidljive milosti, a u onom životu u svoj punini zbilje.

Uzašašće spada u uskrsno vrijeme i slavi se uvijek poslije šeste vazmene nedjelje, tj. ove godine u četvrtak, 21. svibnja. Isusovo Uzašašće nam pokazuje koji je konačni cilj i konačna nada našeg putovanja na Zemlji - domovina u nebesima. Po Duhu Svetom, koji je nadahnitelj i ostvaritelj našega jedinstva s Isusom, pozvani smo, dakle, živjeti dostojno našega kršćanskog poziva. Proslavljeni, uskrsnuli Krist sve nas privlači k sebi! Uvodi nas u svoju vječnu slavu, no u isto vrijeme saginje se u našu ljudsku povijest da i u njoj uvijek bude s nama.

Naša vjera poznaje trenutke Uzašašća, uzleta u intimno zajedništvo Presvetoga Trojstva u čijem krilu Isus zauvijek prebiva, no ona poznaje i padove u našu slabu ljudsku narav u kojoj, odijeljeni od milosti Duha Svetoga, ništa ne možemo. Prepušteni samima sebi, upoznajemo jedino vlastitu nemoć, bijedu i grijeh.

Isusovi učenici su postali svjesni dragocjenosti njegove nazočnosti među njima tek kad im je ona bila oduzeta. Nije li i s nama često tako? Dok smo uljuljani u našu vlastitu osrednjost i tašto zadovoljni našim obdržavanjem Zakona, dok se sami sebi činimo dobrim kršćanima, darove kojima nas Isus dariva u svojoj Crkvi shvaćamo zapravo kao logičnu nagradu za našu pravednost. Štoviše, ponekad smo čak spremni i nagađati se s Duhom Svetim o mjeri milosti što nam je duguje! No, često puta tek kada padnemo u našu puku, siromašnu narav, tek onda, ako nam srce i dalje ostaje budno, počinjemo shvaćati badavost i neizmjernost Božjega dara. Tek tada, ostane li naše srce usmjereno prema Bogu koji je gore, veći i uzvišeniji od svega ljudskoga, počinjemo sa zahvalnošću primati svaki i najmanji dar milosti.

No, Isus nam je još bliži čak i od tog iskustva. On je toliko spreman biti nam blizu, podupirati nas, tješiti i bdjeti nad nama, te nam obećaje svoju nazočnost i u najgušćem mraku našega života i u najvećoj tami ljudske povijesti.

"Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!", veli nam Isus. Naš Gospodin, naš brat i Gospodar, zauzima se za nas kod Oca i obećaje nam svoju vjernost i u našim nevjernostima, svoju ljubav i u našim sebičnostima, svoju blizinu i u našim zatvorenostima.

Uzašašće je blagdan Isusove blizine u svim vremenima i u svim prostorima. I poziv je svima onima koji su po krštenju ucijepljeni u njegov život, smrt i uskrsnuće, da ostanu, da ostanemo uspravni u nadi koja nam je darovana čak i onda kada se sve oko nas i u nama čini beznadno. "Gore srca!", veli misni obrazac, što znači da je naše Uzašašće u uzdignutosti našega bića koje, premda podložno grijehu, svoj život crpi u Isusovu obećanju njegove neprestane nazočnosti. Ona je tim očitija što je nevidljivija. Jer po njezinoj nevidljivosti i mi sami dok smo joj otvoreni, postajemo osjetljiviji za nevidljive zbilje zajedništva s obitelji Presvetoga Trojstva.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (78)