Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Božićno je vrijeme prošlo, ali bi okićeni borovi trebali potrajati

Kada skinuti bor?

Božićno je vrijeme prošlo. Po našim trgovima, po crkvama, ali i u našim kućama i stanovima uz blagdane Božića redovito kitimo bor i pravimo imitaciju stanovitih jaslica koje nam dočaravaju idilu tog blagdana. I to je nekako lijepo, za obitelj osvježenje, za oči svakoga zanimljivo. Možda je manje jasno ljudima, redovito kršćanima, kada se zapravo bor raskićuje i odlaže. U tome postoje različiti običaji, navike, možda čak i neka uvjerenja.

U običnoj praksi vjernika neki elementi igraju važnu ulogu. Najprije, vjernici redovito žele, ako je ikako moguće, dočekati svećenika i njegov blagoslov obitelji dok je u kući još uvijek okićen bor kao znak vjere i božićnog raspoloženja. Uvijek je pritom poteškoća u današnjim kućama ako svećenik dođe poslije Nove godine. Naime, u toplim i grijanim stanovima teško je održati bor, a da iglice već ne počnu opadati i time se nekako gubi idila i mir Božića. Zato vjernici vole ako svećenik može požuriti i doći u prvim danima po Božiću. Nažalost, to je fizički nemoguće svećeniku na teritoriju svoje župe gdje ima posla za dane i tjedne po Božiću.

U praksi vjernika, ali i u praksi komunalnih djelatnika običaj je da se bor na javnim mjestima raskićuje odmah prvog radnog dana poslije praznika, što zapravo znači odmah nakon blagdana Bogojavljenja, odnosno Sveta tri kralja. To vrlo često pada na dan 7. siječnja, a tada pada i pravoslavni Božić. Vjerujem da je neumjesno da se neke obitelji izričito tada odluče na bacanje bora iz stana i nije u redu ako to povezuju upravo s time da pokažu kako su katolici i da se time razlikuju od pravoslavaca. Mislim da nijednom pravom katoliku takve potvrde njegova katoličanstva ne treba. A nije dobro u ovim božićnim danima nikoga vrijeđati ili omalovažavati.

Po redu u Crkvi zna se da svečano božićno vrijeme traje od blagdana Božića pa sve do prve nedjelje poslije Bogojavljenja, tj. do nedjelje kad slavimo i blagdan Krštenja Gospodinova. Ta nedjelja može pasti u vremenskom periodu između 7. i 13. siječnja. Sasvim je u redu i u skladu s propisima Crkve da se onda i bor raskićuje odmah poslije te nedjelje.

Ipak, uvijek je moguće da netko i dulje zadrži svoj bor i druge božićne ukrase. U crkvama za to mora postojati neki važan razlog. Tako je u župnoj crkvi u Samoboru crkva obilježena svim božićnim ukrasima barem do 15. siječnja uključivo, budući da se tada slavi župni blagdan svete Anastazije i logično je da se to onda proslavi još uvijek u božićnoj radosti i uz božićne pjesme. Isto tako je sličan običaj i u franjevačkoj crkvi u Samoboru, gdje se blagdan svetog Antuna Pustinjaka slavi 17. siječnja posebno svečano i uz brojnu prisutnost vjernika. Tako poznate tzv. "samoborske jaslice" još uvijek ukrašavaju tu crkvu, a na glavnoj misi tog dana pjevaju se isključivo naše stare hrvatske božićne pjesme.

Nekada, prije tzv. koncilske reforme katoličkog kalendara, smatralo se da božićno vrijeme traje zapravo do četrdesetog dana po Božiću, tj. do Svijećnice, pa se prije negdje čak do tog datuma čuvalo jaslice u crkvama. Danas se to čini tek u crkvama gdje za to postoji razlog, kao što je to u crkvi sv. Blaža u Zagrebu, jer se taj svetac slavi dan po Svijećnici, a vjerojatno i u Dubrovniku, gdje se svečano slavi isti svetac pod nazivom sveti Vlaho.

Dakle, više-manje, vjernicima po kućama na volju je kada će raskititi bor. Može to biti po redu koji vlada u crkvama, tj. poslije nedjelje Krštenja Gospodinova, a može zbog praktičnih razloga biti to i prije. Ipak, neka u svemu bude ljubav i poštovanje. I neka se i nakon toga što se ukloni bor iz kuća ipak duboko u srcima vjernika sačuva božićna radost.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (113)