Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Uz 800. obljetnicu franjevačkog reda

Znak križa - od prokletstva do spasenja

U starini razapinjanje na križ bilo je najstrašnije izvršenje smrtne kazne nad teškim zločincima. Primjenjivali su to Rimljani obilno nad pobunjenim i odbjeglim robovima, kao i na drugim porobljenim neprijateljima.

Isus je bio osuđen na smrt raspećem. Bilo je to okrutno i bolno. Ipak, Isus ostaje i pred Pilatom i pred tajnom križa smiren i predan. Sam govori da mu život nitko ne oduzima, nego ga sam daje. Do kraja predan daje život svoj iz ljubavi za sve ljude. Svojim predanjem Isus dovršava volju svoga nebeskog Oca i zato je na križu mogao izgovoriti svoje posljednje riječi (prema Ivanovu evanđelju): "Dovršeno je"! Ta smrt nije rezignirana niti u grču očaja zbog neuzvraćene ljubavi mnogih kojima je Isus donosio spasenje i zdravlje, nego je to smrt u miru, tako da Isus na križu pred samu smrt svome Ocu progovara: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj"!

Time križ postaje znakom darovanog života, savršene žrtve za sve ljude, jedinstvenim znakom ljubavi. Križ gubi u potpunosti svoj karakter prokletstva i danas kad vjernici gledaju križ na njemu i po njemu gledaju Isusa koji se u ljubavi predao za nas.

Križ nalazimo na nekim kršćanskim grobovima već od 2. stoljeća kršćanstva. Vjerojatno će znak križa zasjati u većem sjaju od onog vremena kad kršćanstvo dobiva slobodu, tj. od 4. stoljeća. Na to su utjecale i legende povezane s carom Konstantinom i njegovom vizijom križa na nebu, povezano s obećanjem da će u tom znaku pobijediti. Nadalje, tu je i čudesna legenda povezana s majkom cara Konstatina, svetom Helenom i njezina našašća čudesnog drva Isusova križa.

Od tog se vremena križ ističe, uzvisuje, časti. Još uvijek je to križ, drvo križa, možda u nekim prostorima ukrašeno drvo dragocjenim kamenjem ili simbolima života (po biblijskoj slici stabla života).

S vremenom se pojavljuje i lik Isusov. Međutim, nema u tom liku traga strahote raspeća, nego lik Krista koji suvereno vlada, Krista Pantokratora. Takav lik će ostati prisutan sve do vremena svetog Franje i dominirat će crkvama i oltarima u stilu rane gotike.

Temeljni događaj Franjina novog života i obraćenja povezan je s takvim raspelom u crkvi sv. Damjana izvan zidina grada Asiza. Franjo je pred tim raspelom u molitvi i meditaciji sve do kontemplacije proveo sate i dane. I Krist mu je progovorio.

Ipak, već je Franjo uz pogled na raspelo otkrivao u svojoj osjetljivoj duši tajnu Isusove muke i nije mogao ni s ovakvog raspela u toj ckrvici odmisliti Isusa koji trpi za sve nas. Križ će u njemu izmamiti suze supatnje i ljubavi, kako bi "Ljubav bila ljubljena". A za sebe će kasnije svako mjesto, gdje se bude dulje zadržavao u molitvi, obilježiti znakom križa. Čak će to učiniti i na svojoj odjeći.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (14)