Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Ima li naše pravosuđe jedinstven pristup tumačenju zakona?

Za pogreške u pravosuđu nitko ne odgovara

Od kada je utemeljena moderna hrvatska država, a tome ime već 30 godina, svjedoci smo sve većeg broja sudskih procesa. Kako bi rekli političari: "Neka institucije rade svoj posao"! Najčešće se radi o sudskim procesima protiv dvije kategorije naših dičnih sugrađana. Na prvom mjestu je kategorija političara, ili bivših političara koji su obnašali najodgovornije funkcije u našoj državi, a druga je kategorija tzv. tajkuna, drugom riječju kriminalaca koji su se okoristili "rupama" u zakonu ili mimo njih. Znači li velik broj sudskih procesa doista savjesniji rad policije i Državnog odvjetništva ili je to odraz povećanog kriminaliteta unutar ove dvije kategorije kriminalaca? Rekao bih da se ne radi o savjesnijem djelovanju policijskih i pravosudnih djelatnika i institucija, već o nevjerojatnoj pojavi pljačke države i naroda na svim razinama. A onda jedan dio (moguće manji) bude procesuiran, kada aktualni politički akteri donesu odluku da im je to toga časa korisno.

Kako je naš pravosudni sustav poslovično nevjerojatno spor, sudski procesi traju najmanje pet, nerijetko i deset godina od pokretanja postupka do donošenja nepravomoćne, a potom znatno kasnije i pravomoćne presude. Upravo je ovih dana donesena nepravomoćna sudska odluka u procesu koji se vodio protiv pokojnog gradonačelnika Zagreba i njegovih suradnika i poslovnih partnera. Prvooptuženi (nakon smrti gradonačelnika), o kojem smo godinama (jer je proces trajao, ma zamislite, svega sedam godina) slušali u udarnim vijestima i čitali na naslovnicama novina da je kriminalac, preslušavali snimke telefonskih razgovora između aktera afere i unaprijed ga već osudili, oslobođen je svih optužbi! Postavljam pitanje o kakvoj je to pravdi riječ? Čovjek je maltretiran sedam dugih godina, razvlačen po sudovima, vijestima, novinama, ocrnjen, blaćen i gotovo izopćen iz poslovnog svijeta, a na kraju: nikomu ništa!

Zašto ovo pišem? Imam dojam da ljudi u pravosudnom sustavu ne završavaju isti fakultet u kojem se studiraju pravne znanosti. Kao da postoje pravni fakulteti koji s različitih aspekata educiraju svoje studente, a kasnije magistre prava. Na isti inkriminirani događaj na posve različite načine gledaju policijski inspektori (među kojima, dakako, ima i pravnika), pravnici u Državnom odvjetništvu, pravnici u ulozi sudaca i pravnici u ulozi odvjetnika. Bila bi to četiri različita pogleda i na tumačenje zakonskih propisa. Za jedne je neki događaj počinjenje kaznenog djela ili čak udruženi kriminalni pothvat (policija, odvjetništvo), za druge je to neki blaži oblik kaznenog djela (suci), a za treće nema niti govora o bilo kakvom obliku kaznenog djela (odvjetnici okrivljenih). Nakon sudske presude uvijek se netko žali. Ili je nezadovoljno Državno odvjetništvo koje redovito zastupaju zamjenici ravnatelja (Bože, koliko li zamjenika u jednoj instituciji!) ili odvjetnik osuđenog.

Zanimljivo je pitanje stručne pogreške u pravosuđu. Bez obzira na ishod, spomenuti akteri sudskog spora drugačije gledaju na inkriminirano djelo, na iste članke zakona po kojem je netko osuđen ili na činjenice zbog kojih je netko oslobođen. Kao da nisu završili isti fakultet i kao da ne postoji jedinstvena sudska praksa. Uvijek se netko čudi presudi i pokušava pojasniti pred kamerama kako nisu u obzir uzete sve okolnosti i nije dobro protumačena neka zakonska odredba. U svakom slučaju, bilo kako bilo, netko je u zavrzlami pravosudnog sustava (policija, odvjetništvo, sudstvo, branitelji) pogriješio. Odgovara li se za pogreške u pravosuđu? Ne, nikada! Pravosuđe je abolirano od svih pogrešaka pod krinkom "neovisnosti". Možete li zamisliti da netko, nakon nedvojbeno utvrđene pogreške nekoga u tom sustavu, zatraži stručnu, a potom i kaznenu, odgovornost suca istražitelja, ili suca koji je donio pogrešnu presudu, ili u konačnici odvjetnika koji svog branitelja nije zastupao na kvalitetan i pošten način (što nije rijetkost).

Kao liječnik znam što se događa mojim kolegama kada ih netko tuži zbog lošeg ishoda liječenja, zbog nesavjesnog rada ili, u konačnici, zbog neznanja (medicina je dinamična znanost koja se svakog časa mijenja pa je teško pratiti česte promjene u stručnim preporukama, dok je sudstvo stacionarno i ovisno o zakonodavnoj regulativi i u tom smislu manje promjenjivo). Odmah se u novinama poimence prozove "nesavjesni" liječnik, uključuje se strukovna komora, unutarnji nadzor, inspekcijski nadzor ministarstva i sve završi u DORH-u s optužbom pred sudom. Nisu male niti novčane naknade kod nagodbe, često milijunskih iznosa. A gdje je tu stručna greška u pravosuđu? Nema je, ne postoji, nije kažnjiva, nitko ne može nikoga okriviti zbog nesavjesnog rada, zbog neznanja ili evidentne pogreške s mogućim posljedicama po okrivljenika. Je li to pravedno? Ne, nije pravedno, bez obzira na neovisnost sudstva koje se odnosi na djelovanje neovisno od politike i drugih državnih institucija, jer ne smije biti neovisnosti od lošeg rada.

Greška je uvijek greška i treba biti sankcionirana.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)