Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Izbori su prošli, ostali su nam utisci

Zora(n) puca bit će...

Bio je to svojevrsni "Ples sa zvijezdama" i "Zvijezde pjevaju". Gospođa Kosor je i plesala (vidjeli smo i njenu nogu u krupnom planu) i pjevala (čuli njen glas). Nije joj pomoglo što je javno poljubila žapca Kermita niti što joj je ovaj na pozornici otpjevao Lipa, si lipa... Ništa nije pomoglo, ispala je na kraju natjecanja. Njenoj je sljedbi očito to teško palo. Tko bi pomislio da ćemo uvijek nadmoćnog i žestokog saborskog Vladimira Šeksa vidjeti kao uplakanog gubitnika. I gospođa je Kosor djelovala jako samosvjesno kad je pred dvije godine na povijesnom stranačkom skupu u zagrebačkoj Areni aklamacijom proglašena nasljednicom dotad neprikosnovenog Vođe, pa je samouvjereno tada izjavila kako će od dobivenih vrućih krumpira znati napraviti ukusnu salatu. Biračkoj većini očito nije bila u slast njena krumpir salata, nije se svidjela. I pretjerano sklona simboličkom izražavanju, svojedobno je gospođa u Rovinju na skupu marketingaša samouvjereno ustvrdila kako je već sigurno zajahala konja i čvrsto drži uzde u svojim rukama. Politički rodeo joj očito nije uspio. Stranački joj tek predstoji.

Hoće li ju potpredsjednik Darko Milinović sada podržavati u sedlu ili će ju prozivati na ostavku, kako je to bezuvjetno tražio od predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, kao njegovu moralnu obavezu poslije svojedobnog izbornog neuspjeha? Možda i zatraži njenu ostavku, ne bi li mu prepustila mjesto u sedlu. Uostalom, to je poslije izbornog debakla HSS-a već javno učinio samoborski gradonačelnik Krešo Beljak (HSS), zaiskavši "abcug" od svojih stranačkih lidera: predsjednika Friščića, zatim još koji dan uspješnog ministra turizma Damira Bajsa, pa od neporočne gospođice Marijane Petir... Ukratko, obaranje ključnih figura HSS-a. Ali, ne mogu vjerovati da se gospodin Beljak jednakom žestinom oborio i na stranačkog si kolegu, još aktualnog potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Božidara Pankretića, a što je ovaj postao nakon što je kliznuo pred ogorčenim seljacima s prevruće stolice ministra poljoprivrede i vratio je natrag Čobankoviću (HDZ; uh, kako se pak ovaj neku noć znojio pri proglašavanju izbornih rezultata!). Ta još jučer je Pankretić dolazio ovamo u Samobor pa mu je, između ostalih, i gradonačelnik Beljak svesrdno zahvaljivao na učinjenim uslugama (protežiranju). Zahvaljivalo se i (još koji dan) premijerki Kosor na njenim zaslugama za povratak Vojarne Taborec. Usput, još uvijek mi nije jasno kako je vraćeno nešto Samoboru, a što mu nikad nije bilo oduzeto.

Ali, kao što je ovdje jednom već prije bilo napisano, HSS je samo jedna od stradalih stranaka, jer je s HDZ-om tikve sadila. Prvi je bio okljaštreni HSP (nekoć Ante Đapić), a koji je upravo na čelu s elokventnim Danielom Srbom sada definitivno izbrisan. Ukoliko možda netko ne vidi nekakvu njenu reinkarnaciju u strančici s kojom upravo ulazi u Sabor Ruža Tomašić. Tikve koje su svojedobno s HDZ-om posadili Đurđa Adlešić i Ivan Čehok, iako su njih dvoje već duže ekskomunicirani iz HSLS-a i stranka je pročišćena, sada su se vražje tikve razbile o nedužne glave potpuno novog vodstva HSLS-a. Tu su sada okupljena i angažirana inače mnoga poznata i ugledna, ali u samoj stranci nova imena. S izuzetkom Dražena Budiše, koji se vratio u stranku kao običan član. No, neki mu još pamte sukob s neospornim velikanom Vladom Gotovcem te ondašnje prvo raspolućivanje HSLS-a. A zatim drugo raspolućivanje stranke zbog Budišinog inzistiranja na napuštanju Račanove koalicije. Mladi nasljednici sada bi trebali restaurirati stari sjaj najstarije stranke novog hrvatskog političkog doba. Ali, i reanimirati ju. A za to je potrebno predanost ideji, mnogo upornosti, vremena i novca.

Svojedobno na onom skupu propagandista u Rovinju, na kojem je gospođa Kosor prisutnima slikovito ispričala kako čvrsto sjedi u sedlu i drži uzde, u kuloarima je netko objašnjavao onaj već otrcani štos kako i koka zna što je propaganda, jer tko bi znao da je snijela jaje kad ne bi kokodakala. Kasnije se nametala ta asocijacija pri onim bezbrojnim polaganjima kamena temeljaca popraćenih TV-prikazima u vrijeme kad još, tobože, nije počela službena predizborna kampanja, pa je sve bilo barnumski praćeno kao premijerkine redovne i protokolarne obveze. Naravno, bez naplate propagandnih minuta.

Nešto slično se događalo u saborskim klupama kad su sabornice i sabornici predizborno počeli na desnom krilu neodmjereno i prozirno u svojoj namjeri hvaliti premijerku i njenu Vladu, a lijevo krilo posprdno nazivati Kukuriku koalicijom. Lijevi su odmah uzvratili desnima da su kokodakala, prema tome Kokodakoalicija. Dok su potonji to smatrali uvredom, lijevi kao da su smišljeno provocirali ne bi li ih se baš tako nazivalo. Pijetla su prihvatili kao dobrodošli simbol nagovještaja zore novog dana koji dolazi s njihovom političkom opcijom. I u televizijskom i radiospotu taj pijetao postao je nagovještaj nove zore, novog dana. Kad je suprotna strana shvatila da je u namjeri podcjenjivanja konkurencije zapravo pripomogla stvaranju ozbiljne robne marke (brand), bilo je kasno. Sprdanje i izrugivanje s namjerom ismijavanja jedne političke grupacije stvorilo je jasno prepoznatljiv znak kao pozitivan i ozbiljan simbol cijele izborne kampanje pa i sada same političke opcije. No, čini se kako zora očito nije odabrana samo kao simbol novog dana, već je namjerno simbolikom vezana uz ime novog premijera – Zoran.

Sudeći prema svemu što je izrekao u svojim javnim nastupima poslije izbora, čini se da je Zoran Milanović itekako svjestan što se od njega očekuje i što ga sve još čeka. Za početak dobro zvuči što umjesto vlada i vladanje sve češće upotrebljava riječi uprava i upravljanje. Neka na svakom koraku bespoštedno suzbija svaku moguću opasnost pojave klijentelizma kao gravitacionu privlačnost omasovljenja sada pobjedničke stranke.

Iako Milanović kao klasičar voli latinske setence, više ih ne izgovora javno. Tako su mu savjetovali da se kani dociranja, jer da zvuči nerazumljivo i odbojno. Ali, ipak neka cijeloj Kukuriku koaliciji utuvi u glavu onu latinsku mudru misao koja je uklesana na ulazu u Knežev dvor kao podsjetnik tadašnjim upraviteljima Dubrovačke republike pri donošenju njihovih odluka:

"Obliti privatorum publica curate" (Zaboravite na privatno, brinite za javno).

Možda se ipak dogodi čudo, nastupi doba pravednosti i poštenja u Hrvatskoj. Možda tome pripomogne i molitva novog sabornika don Ivana Grubišića.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)