Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Gospođa Kosor ipak neće trijumfalno ujahati u Europu

Kraj premijerkinog rodea

"Tek sada, nakon što sam uzjahala konja i čvrsto uzela uzde u ruke, mislim da se konj može usmjeriti i da sada ide u pravom smjeru."

Rekla je to pred nepunu godinu dana premijerka Jadranka Kosor na jednom skupu u Rovinju. Ali, već tada je bilo očito da konj neće poslušno kaskati u smjeru koji mu je jahačica bila predodredila. Sada je već svima jasno da se neće održati u sedlu i da je njen rodeo na samom kraju, a pad neminovan. Time je i sasvim izvjesno da gospođa Kosor kao premijerka neće trijumfalno ujahati u Europu, ma koliko si to ona željela i molila sve stranke za strpljenje i suradnju u ostvarenju tog cilja. Problem je u tome što bi sada, i u slučaju konsenzusa sviju stranaka, to bilo bez odjeka na "šetače". Iz njihovih reakcija vidljiv je općeniti animozitet prema svim strankama zbog izgubljenog kredibiliteta političara.

Ako je u ičemu, onda je HDZ kao stranka bio doista uspješan u jednom - u diskreditiranju protivnika. Taktikom "napad je najbolja obrana" nisu nijekali optužbe za evidentnu korupciju u njihovim redovima, već su uzvraćali isto takvim optuživanjima suprotne strane. Bez obzira što oporbenjacima dosad nije dokazano učešće u krupnim korupcijskim aferama, kao što ih to optužuju hadezeovski političari, u gledalištu je dojam o protagonistima političke arene isti, svi su prljavi svi su isti. Ma kako Kukurikukoalicija argumentirano čerupala Kokodakoaliciju, potonja svojim kokodakanjima poručuje biračima kako im konkurenti nisu ništa bolji pa stoga nema potrebe za promjenom u vlasti i najbolje je da svi ostanu kao što su sada i tamo gdje su sada.

Ali, sudionici zagrebačkog špancirfesta ne misle tako. Sudeći po klicanim i istaknutim porukama izrazili su podjednaki animozitet prema dvije vodeće antagonizirane stranke. No, niti manje stranke kao da ne uživaju njihovo povjerenje. A zahtijevaju se prijevremeni izbori. Neke nove političke opcije s definiranom idejnom strukturom, materijalnom osnovom i organiziranom logistikom za izbore nema niti izdaleka na vidiku. Onima koji ne žele više HDZ & co. preostaje prebirati i izbirati samo po postojećoj ponudi. I što se tu nudi?

SDP ima sjajnu ekipu saborskih zastupnika, koja je u stručnom i intelektualnom pogledu definitivno superiorna hadezeovskoj strani Sabora. Predvođenu oštroumnim političarom i briljantnim govornikom, šefom stranke Zoranom Milanovićem. Nažalost, svoju izuzetnu kompetenciju u svakoj temi o kojoj govori često zasjenjuje svojim prepotentnim načinom izlaganja, čime izaziva antipatiju. I stranki i njemu bi bilo korisnije kad bi uspio kontrolirati svoju aroganciju i davao više prilika javnih istupanja pojedinim talentiranim političarima i meritornim stručnjacima iz redova svoje stranke.

HNS ima daleko veći problem sa svojim vođom. Radimir Čačić nesumnjivo je i na korist i na teret svojoj stranki. Teško je odrediti kada jedno preteže nad drugim. I kad je nesumnjivo u pravu, kad stručno i argumentirano nešto dokazuje, čini to tako da djeluje prepotentno i odbojno na promatrača. Prof.dr.sci. Vesna Pusić u tom tandemu u ulozi "dobrog dečka" često teško kompenzira loš učinak šefa stranke. Osim toga, njen joj je intelekt hendikep kod onog dijela muškog biračkog tijela koje zazire od pametnih žena, ali i kod ženskog dijela koje se nesvjesnim instinktom kompeticije osjećaju ugrožene ("što se to ona pravi važna"). I ova stranka ima nekoliko vrsnih stručnjaka svoje vrsti, ali ne plasira ih dovoljno u javnosti i na taj način ne dokazuje svoju kompetentnost u političkom životu i ne poentira u popularizaciji stranke.

HSLS se trudi dokazati da je Feniks. Izuzetno agilni Darinko Kosor ogromnom energijom obnavlja stare i osniva nove ogranke nekoć respektabilne stranke i po ugledu kojeg je ona uživala i po brojnosti članova koje je okupljala. Uspio je u članstvo privući i nekoliko uglednih stručnjaka. Oni bi, kažu neki, trebali za propagandnu kampanju stranke riješiti kvadraturu kruga, to jest kako stranka može biti i socijalna i liberalna. Možda je to lakše izvediv zadatak, negoli potencijalne birače osloboditi straha od za većinu bauka neoliberalizma.

HSU poziva penzionere da ne nasjedaju onima koji rade na ponovnom razjedinjavanju glasova umirovljenika. U tom smislu za lakše snalaženje među umirovljeničkim strankama sličnih imena HSU navodi kao orijentir ime Silvana Hrelje.

I to će na ovim prostorima biti sva ozbiljnija izborna ponuda za biračko tijelo koje želi bez odlaganja i bezuvjetni silazak opcije HDZ & co. Igrom slučaja zagrebački špancirfest podudario se s karnevalskim danima. Prošlog utorka pale su fašničke maske i spaljen krivac Fašnik. U našem političkom karnevalu maske su spale znatno ranije. Krivcima se još sudi ili tek treba suditi. Španciraši sigurno ne žele bilo kakvo spaljivanje (pa više ni zastava), već kao dovoljnu zadovoljštinu traže promptni odlazak krivaca s političke scene. I kako je vrijeme korizme, krivci bi se trebali posipati pepelom, priznati sve svoje grijehe učinjene narodu i iskreno se pokajati:

Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa!

Mogu li to oni doista iskreno reći i mirno otići s političke scene?

Arhiva 2011

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002