Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Hipnotizer – ne baš bezazleni vašarski lakrdijaši

Hipnotiziranje naroda

Poznati voditelj i urednik TV-emisije Na rubu znanosti Krešimir Mišak sve je češće viđen u Samoboru pa se govorka da se je u njega i preselio iz Zagreba. Ako je to točno, "zagrebačka dijaspora" u Samoboru osnažena je doista zanimljivom ličnošću. Kažu da je talentirani muzičar i pisac. Osobno rado gledam njegovo izuzetno elokventno balansiranje televizijskim temama na rubu, pa i preko ruba znanosti. Naravno, ne uspijem uvijek vidjeti svaku emisiju, jer nadurednički veleumovi emisiji dodjeljuju, kako to nazivaju ogorčeni TV-pretplatnici, "termin za šišmiše". A možda to treba shvatiti kao svojevrsno priznanje emisiji, jer su u pravilu za kulturu određeni ponoćni termini.

Jedna od emisija s ruba znanosti, koja me je nedavno posebno zainteresirala, bila je ona o hipnozi. Ali, ostao sam malo razočaran. Pretpostavljao sam da će tu biti riječi i o hipnotičkoj moći vlasti i vladara, kojom su često u daljnjoj i bližoj povijesti djelovali pokrećući mase na činjenje danas nam neshvatljivih užasa. Ne kažem da je emisija stoga bila manje zanimljiva, već da je tekla na drugom kolosijeku od onog na kojem sam ju očekivao.

Hipnotizeri su oduvijek fascinirali ljude zbog njihove sugestivne moći djelovanja na ljudski um. Dugo vremena ta moć je doživljavana kao zastrašujuća. O zločestom hipnotizeru manipulatoru Svengaliju snimani su filmovi. Tvrdi se da je zloćudni tip bio izmišljeni lik. Ali, u ovim našim krajevima nastupao je na varijetetskim pozornicama hipnotizer koji si je nadjenuo ime Ali Svengali. Varaždinske novine pisale su o njegovom nastupu 1940. godine. Više godina kasnije i sâm sam vidio njegove predstave na kojima bi dobrovoljce iz publike na sceni hipnotizirao i sugerirao im razne situacije u kojima se tobože nalaze, a ponašanje žrtava uvjerenih da je to stvarnost (npr. plesali bi sa stolicom i ljubili bi ju uvjereni da je to njihova dragana) neodoljivo bi nasmijavala publiku. Iako sam bio klinac, nije mi to bilo smiješno, već užasavajuće kao ružna manipulacija. Ali, fascinirala me je točka u kojoj bi Svengali pozvao publiku da sklopi ruke kao na molitvu. U potpunoj tišini nekoliko je minuta hipnotički zurio u gledalište. Ispostavilo se poslije da mnogi u gledalištu nisu mogli rastaviti dlanove, već su morali doći na pozornicu da ih Svengali oslobodi.

Od tada mi se usjeklo da hipnotizeri nisu tek tako bezazleni vašarski lakrdijaši. Ali, činjenica je da je danas primjena hipnoze u medicini nesumnjivo dokazala uspješnost pri liječenju raznih bolesti pa i ovisnosti. Stoga sigurno nisam slučajno našao u čekaonici neurologije zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica letak kojim izvjesni prof. Dražen Radaković poziva: "Dođite na radionicu samohipnoze. Počet ćete mijenjati sve ono što ste oduvijek željeli".

U letku su privlačno opisani mnogobrojni pozitivni učinci samohipnoze. No, zbog nečega mi je zapeo za oko jedan detalj:

"...Moramo znati da je prvi puta ponovljena sugestija slaba, ali svaka iduća jača i jača. Znači, sugestije za promjene treba ponavljati dok promjena ne počne..."

Taj dio asocirao me je na onu čuvenu tvrdnju Hitlerovog ministra propagande dr. Paula Josepha Göbbelsa: "Tisuću puta ponovljena laž postaje istina".

Kao dijete čuo sam na radiju uživo Hitlerove govore. To prijeteće urlanje zvučalo je zastrašujuće. Ali, njemačke mase oduševljeno su ga slušale i klicale mu. Gledajući danas u dokumentarnim filmovima, suvremenom gledatelju nepojmljivo je kako je Hitlerovo histerično kričanje i gestikuliranje moglo biti privlačno, umjesto da je bilo odbojno masama. U ono vrijeme poraća u Prvom svjetskom ratu poražene i ponižene Njemačke i u onim vremenima krize, Adolf Hitler se narodu objavio kao Izbavitelj. No, neki tvrde da je posjedovao talent hipnotizera s kojim je opčinjavao ne samo u užem krugu, već i u javnim nastupima djelujući hipnotički na mase. Kad se pogledaju propagandni filmovi Hitlerovih istupa na stadionima, zanimljiva je režija njihovih počinjanja. Hitler izlazi na scenu, izlazi za govornicu dočekan klicanjima. Ali, znakom ruke utišava masu. U potpunoj tišini Hitler hipnotički gleda u masu i šuti. Napetost iščekivanja početka govora, u toj tišini šutnje ogromne ljudske mase, raste iz trenutka u trenutak. A onda u točno pogođenom trenutku vrhunca napetosti iščekivanja veliki Vođa progovara. I iz tisuća grla stadionom se prolama krik olakšanja i oduševljenja.

Danas viđen u dokumentarnim filmovima, talijanski Duce, Benito Mussolini djeluje karikaturalno svojim histeričnim govorima i gestikulacijama. Pa ipak i on, takav kakav je bio, kao da je hipnotički djelovao na talijanske mase i bacao ih u trans. Sve do trenutka kad je njihovo neočekivano buđenje rezultiralo bijesom koji ga stajao glave.

I, kako povijest očito nije učiteljica života na ovim našim prostorima, i tu smo doživljavali razna oživotvorenja likova velikih i manje velikih sugestivnih vođa. Dio publike još u hipnotičkom transu uvjeren je da uživa u medu i mlijeku, a onim probuđenima sve je gorči okus u ustima.

Nego, hipnotizeri često kao pomagalo koriste džepne satove, a jedan je ovdje postao poznat baš po zbirci skupocjenih ručnih satova. I ne samo zbirci satova...

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)