Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Kad se automobili bez istaknutog znaka invalidnosti parkiraju gdje ne smiju

Barakude među nama

Jutarnji je list objavio niz fotografija snimljenih u zagrebačkim podzemnim garažama. Na snimkama se vide automobili bez istaknutog znaka invalidnosti, a koje su njihovi vlasnici bezočno parkirali na mjestima rezerviranima za invalidne osobe. I to unatoč tome što je bilo slobodnih mjesta, ali malo dalje ili kat-dva niže. Rezervirana mjesta za invalidne osobe su uvijek blizu izlaza i dizala. Ili na parkiralištima robnih kuća bliže njihovom ulazu-izlazu. Zna se zašto. I prostorno moraju biti šira od standardne površine parkirnog mjesta, kako bi invalidna osoba imala mogućnost potpunog otvaranja vrata u stranu i priliku za lakše izlaženje ili ulaženje u vozilo. Sebični neotesanci ne vode brigu o tome i bahato zaposjedaju upravo ta rezervirana mjesta, bestidno demonstrirajući svoju primitivnost.

I sâm sam svjedočio situaciji kada je jedan takav tip, parkiravši bez znaka pristupačnosti, na upit po čemu je on invalid, bezobrazno odbrusio: "Invalid sam u glavu"!

Odlazeći, grohotom se smijao svojoj "duhovitosti", ostavljajući zabezeknutog dobronamjernika. Pogotovo kad ga je čovjek, koji je sve ovo sa strane promatrao, ovako poučio: "Dobro ste prošli, mogli ste i batina dobiti".

Priča se kako ima nemalo slučajeva, da su čak i neke invalidne osobe bile fizički zlostavljane od nasilnika, samo zato što su ih upozorile da su uzurpirali njihovo parkirno mjesto. Očito da zbog toga ni osoblje u podzemnim garažama ne želi ništa poduzimati, tvrdeći da za to nemaju ovlaštenja.

Isto se događa i na parkiralištima ispred robnih kuća. Dirljivo je kad vidiš na mjestu rezerviranom za invalidne osobe vozilo bez odgovarajućih oznaka za dozvoljeni pristup, ali mu na retrovizoru visi krunica. Očito, ljubi bližnjega svoga. Gospodo svećenici, evo teme za nedjeljnu propovijed.

No, nije baš da su svi građani ravnodušni ili su u strahu od batina pa ne surađuju s policijom. Svojedobno je ugledna građanka, prof.dr. Mirjana Krizmanić (naša poznata psihologinja i sama je invalidna osoba) prijavila neovlašteno parkiranje nekog vozila na mjestu rezerviranom za invalide. Policajac je u mobitel izdiktirao nekome registarski broj vozila. Dobivši nakon nekog vremena odgovor nevidljivog sugovornika, nije pozvao "pauka" na intervenciju. Očito se radilo o vozilu nekog moćnika, kojem se ne bi bilo uputno zamjeriti, pa je procijenio da je po njega razumnije pospremiti blok s prekršajnim prijavama i u miru se povući te je tako i postupio.

Jednom prilikom vidio sam neku mladu damu kako parkira svoj mercedes na parkingu rezerviranom za invalidne osobe ispred samoborskog Konzuma. Lijepa, dotjerana, nalik na jednu od prijateljica kultne serije Seks i grad. Poput gazele gipko je odskakutala u trgovinu. Na visokim tankim štiklama, tako visokim i tankim da bi joj i Severina pozavidjela. A ispod vjetrobranskog stakla njenog mercedesa uredno je bio istaknut znak pristupačnosti za rezervirani parking. Možda je doista imala pravo na taj znak, premda ništa nije ukazivalo da donji dio njene zavidne konstrukcije krije oštećenje veće od 70 posto (koliko je propisano za dobivanje znaka pristupačnosti). Zatim, bilo je moguće da je zloporabila znak sa ili bez znanja nekog od rodbine ili prijatelja. Ili je jednostavno imala "divljaka", krivotvoreni znak pristupačnosti za invalidne osobe.

Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Znakovi pristupačnosti se krivotvore i kao krivotvorine se dobro prodaju. Ne zna se koliko, ali pretpostavlja se da ih je velik broj u opticaju. U redu, mogu razumjeti da ima kriminalaca koji se bave mutnim poslovima, pa čak i falsificiranjem takvih znakova. No, da ima tako pokvarenih ljudi, koji se služe tom krivotvorinom, da bi se domogli parkirnog mjesta za invalidne osobe, to ne mogu shvatiti.

Utješno bi mogla zvučati činjenica da nisu svi takvi neljudi, bez stida i obraza, koji u svojoj sebičnosti ni od čega ne prežu. Treba samo pogledati po parkiralištu i vidjeti da je velika većina propisno parkirana. Ali, ipak je užasavajuća ta manjina pokvarenih ljudi za koju kao da ne postoje ni propisi ni zakoni. Jer, oni su taj hajdučki mentalitet, onaj beskrupulozni dio našeg društva, to su one amoralne i neetične kreature koje u svim situacijama nastoje nešto za sebe ušićariti, vučje ugrabiti, otkinuti od drugih. Činile su to od početka samostalnosti Hrvatske zgrćući imetke. I čine to sve do danas siromašeći i osiromašivši većinu. Oni su svojom rabotom iskovali onu čuvenu uzrečicu: NEKOME METAK, NEKOME IMETAK.

Profitna grabežljivost gotovo pa je uništila ovo društvo. Istina, nekoliko je gramzljivih barakuda strpano u kaveze, ali još niti izdaleka nisu sve one polovljene i pitanje je hoće li uopće biti u kavezima. Ili će i već ulovljene biti oslobođene. A što je sa svim onim gramzljivim štukama i štukicama na županijskim, gradskim i općinskim razinama, na koje kao da su svi zaboravili zagledani u lov na barakude?

I ostat će sve kako jeste, pa i gore će biti, budemo li samo šutke sve promatrali. Kao što se sada, između svega ostalog, šutke promatra kršenje prava invalidnih osoba.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)