Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

O, blago rečeno, neobičnom ponašanju naših političara

Političare na psihotest

Naše uvažene gospođe sabornice i gospoda sabornici na zasjedanju krajem prošle godine u svojim su se raspravama svim snagama svojih umova trudili demantirati iskaze političkih protivnika. U međusobnom dezavuiranju nisu se libili jedan drugome postavljati medicinske dijagnoze iz domene psihijatrijske znanosti. Diskriminacijska konotacija psihičkih bolesnika ove saborske rasprave bila je tolika da je to ponukalo doista uvaženog i gospodina od pete do glave (za razliku od velikog broja ostalih sabornika-ica) dr. Rajka Ostojića (SDP), da vehementno od svojih (doista uvjetno rečeno) kolega zatraži da trenutačno i bezuvjetno prestanu sa svojim "psihijatrijskim dijagnozama", a koje su ponižavajuće za psihičke bolesnike.

S punim uvažavanjem prava psihičkih bolesnika na jednak odnos i poštovanje prema njima, kao što to trebaju imati osobe oboljele od bilo koje druge bolesti, nešto ipak ostaje upitno. Naime, činjenica je da se, blago rečeno, neobično ponašanje nekih političara, ali i osoba iz drugih sfera javnog života najčešće u medijima ocjenjuje kao - kontroverzno. Recimo, tako su ocijenjeni bjesomučni saborski istupi Slavka Linića (SDP). Zatim serija izjava i ponašanje nekadašnjeg zastupnika Branimira Glavaša. Potom su tu, zahvaljujući svojem ponašanju i izjavama, na samom vrhu kontroverznosti po tvrdnjama u medijima dvojica gradonačelnika – Milan Bandić (Zagreb) i Željko Kerum (Split). Na apsolutnom vrhu je po svojim ekscesnim istupima Zdravko Mamić (NK Dinamo).

U tom smislu zanimljiv je članak prof. Ozrena Podnara u časopisu Vaše zdravlje (prosinac 2010./siječanj 2011.) u rubrici Psihijatrija, s nadnaslovom Manija i hipomanija. Profesor Podnar opisuje hipomaniju kao blaži oblik manije te da su hipomanični ljudi mnogima simpatični ili im čak imponiraju kao izvanredno sposobni, dinamični i neustrašivi.

Evo još nekoliko naglasaka i citata iz članka profesora Podnara:

# Hipomanija može biti trajno psihičko stanje, koje okolina doživljava kao naglašeno kolerični ili sangvinični temperament.

# Tko god prati estradnu, sportsku, poslovnu ili političku scenu, može steći dojam da je hipomanija poželjan skup osobina. Naime, dobar dio estradnih zvijezda, biznismena i političara ima naglašeno dobro raspoloženje, visoko samopoštovanje, mnogo energije i nerealan optimizam, koji se ne "zamara" razmatranjem nepovoljna razvoja situacije.

# Neosporno je i da su hipomanični ljudi uspješni u stjecanju imovine i zauzimanju visokog društvenog položaja.

# Medijski naglasak na uspjesima hipomaničnih navodi na zaključak da je hipomaničnost zdrava i normalna, a da s povučenima i promišljenima nešto nije u redu.

# Zbog riskiranja hipomanični pojedinci su skloni većim gubicima i težim porazima od prosječnih ljudi.

# Medijska privlačnost takvih ljudi i njihova prodornost u poslu ne jamče profesionalne ili ljudske kvalitete. Prije će biti obrnuto.

# Budući da su hipomanični ljudi iznadprosječno aktivni, sveprisutni i željni promocije, njihova sretna veza s medijima posve je razumljiva. Mediji će u njima naći zahvalne sugovornike i objekte fotografiranja, dok će im za uzvrat pružiti javnu promociju za kojom toliko žude.

# Američka su istraživanja u posljednjih nekoliko godina potvrdila slutnje da je među visokorangiranim političarima i biznismenima iznadprosječno visoka stopa hipomanije.

# Hipomanija daje drskost i umišljenost, koje su česti sastojci ambicije, te fizičku i mentalnu energiju potrebnu za ostvarivanje megalomanskih planova.

# Većinu propasti poduzeća i gospodarskih kriza možemo zahvaliti psihijatrijskom poremećaju, koji pogrešnim ljudima omogućuje realizaciju neumjerenih i društveno štetnih ciljeva.

Nažalost, profesor Podnar ne daje naputke kakvoj bi se terapiji trebali podvrgnuti hipomanijaci. Ali, očito sugerira kako bi ih društvo trebalo prepoznati i barem u političkom životu spriječiti njihov pogubni utjecaj i djelovanje. Sudeći po svemu ovome ipak nisu besmisleni prijedlozi građana za uvođenjem psihotesta za političare i dužnosnike koji upravljaju državom i njenim resursima pa time i brojnim ljudskim sudbinama. Pa isto tako i za sve one na nižim upravnim razinama. To više što je za upravljanje vozilom neophodna prolazna ocjena na psihotestu, a kamoli to onda ne bi bilo potrebno za državne kormilare.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)