Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Što bi bilo s Hrvatskom bez "dvjesto obitelji" i novostvorenih tajkuna?

Brutalna istina

- Jako smo razočarani! – rekla mi je gospođa u Ormožu kad sam joj čestitao Dan državnosti, koji se stjecajem povijesnih okolnosti i u nas časti na isti dan kad i u Sloveniji. Slovenski gradić Ormož nadvija se nad rijekom Dravom, koja je prirodna granica s Hrvatskom. U relativnoj blizini mu je rodno selo Stanka Vraza. Gradić Ormož ima još jednu poveznicu sa Samoborom. Jedan i drugi imaju stare gradove. U jednom periodu povijesti vlasnici tih gradova zamijenili su vlasništvo gradova, kao što se još danas ponekad mijenjaju stanovi. Zainteresirani za pojedinosti ove razmjene odgovore će sigurno naći u Samoborskom muzeju. I danas još stoje oba stara grada. Jedino se razlikuju po tome što je samoborski ruina, a ormoški stari grad potpuno očuvan usred lijepog parka.

- Tako puno smo očekivali od napokon ostvarene svoje države, a tako malo dobili. Obogatila se manjina, u pravilu nečasno. Osiromašila većina – objašnjavala mi je Ormožanka na sam Dan državnosti.

Gospođi sam pak ja objašnjavao kako u nas vlada uvjerenje da su oni u Sloveniji puno mudrije izveli svoju tranziciju i puno bolje prošli. U usporedbi s hrvatskim građanima imaju daleko viši standard, bolje plaće, prosječna slovenska mirovina je dvostruko veća od hrvatske prosječne mirovine, itd...

- Zar je to moguće? – čudila se Ormožanka i onda zaključila: - Ako je to doista istina, onda ste stvarno jadni.

Prema rezultatima ankete Večernjeg lista, ogromna većina građana u svakoj od republika nekadašnje Jugoslavije nezadovoljna je svojim osamostaljenim državama. I gotovo nitko se ne želi vratiti u stare jugoslavenske državne okvire. Svi su očekivali prosperitetnu vlastitu državu. I onda je sve krenulo po zlu. I svi se pitaju zašto je krenulo po zlu.

Izuzetno zanimljiv odgovor na to pitanje daje Jurica Pavičić (nikako brkati s Josipom Pavičićem!) u Jutarnjem listu (dvobroj 24. i 25.lipnja, str. 66 i 67) u članku pod naslovom "Rat bi završio dvije godine ranije, a 30 tisuća danas bi bilo živo". Kao slikovito polazište za svoje teze uzeo je tvrdnju američkog teorijskog fizičara Stevena Weinberga kako je sav razvoj svemira i svijeta bio uvjetovan onim što se dogodilo u prvih tri minute i četrdeset sekundi nakon velikog praska. Analizirajući što je bilo i kako bi bilo da se nije zbilo što se zbilo u "prve tri minute" hrvatskog praska, Jurica Pavičić između ostalog piše:

"... da su prve tri minute bile drukčije, ne bi bilo politike dvjesto obitelji, tajkuna, ni latinoameričkih oligarških obitelji. Privatizacija bi se opet dogodila, no drukčija, manje rabijatna i lopovska. Odradila bi se u miru, sredinom devedesetih, kroz neki od vaučerskih modela..."

Neobičnom koincidencijom, istog je jutra, kad je izašao taj broj Jutarnjeg lista, na Prvom programu Hrvatskog radija, u emisiji Poligraf, koju je vodio samoborski zet Mislav Togonal, sve iznenadio potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks javnim pokajanjem za sve grijehe koje je počinio HDZ i njegova Vlada i vladavina. Oni koji su ga čuli ostali su u nevjerici: radi li se o iskrenom pokajanju ili samo još jednoj političkoj smicalici starog prepredenog lisca.

Na brodu koji tone baca se teret u more, a nekoć i vreće s pijeskom iz košare balona da bi ovaj uhvatio visinu. Može li javnim pokajanjem i žrtvovanjem svojih grešnika HDZ opstati na vlasti? Unatoč svem nastojanju, sjaj europskih zvjezdica u brošu premijerki Jadranki Kosor ne potiče porast njene niske popularnosti. Grčevito odgađa objavu datuma predstojećih izbora nadajući se odgodom dobiti na vremenu u kojem bi se ipak dogodilo čudo i sve krenulo na bolje pa bi HDZ ostao na vlasti. A događa se samo to da nezadovoljstvo građana raste pa od tuda porast rejtinga "djelatničke" stranke Dragutina Lesara. Trenutna potpora potencijalnih glasača sada joj osigurava prijelaz izbornog praga. Vjerojatno na štetu SDP-a.

I dok Jadranki Kosor ne silazi smiješak s lica za kormilom broda koji tone, namrgođen izraz predsjednika SDP-a Zorana Milanovića trebao bi sugerirati biračima kako on ozbiljno shvaća stanje države, nasuprot premijerkinom optimizmu bez pokrića, i kako baš njemu treba prepustiti kormilo da bi sigurno spasio brod od potonuća. No, Milanovićev rejting jedva je nešto viši od Kosoričinog. Jednako kao što je Radimir Čačić lucidan političar nesumnjivih stručnih kvaliteta, ali antipatičan zbog svoje arogancije u iznošenju svojih stavova, iz istih razloga i Milanović gubi na prvotnoj popularnosti. Navodno je u SDP-u sve više onih koji bi kao predsjednika stranke voljeli vidjeti uglednog hematologa prof.dr. Miranda Mrsića, direktora predsjedničke kampanje Ive Josipovića i saborskog zastupnika.

Ruku na srce, kad bi se to dogodilo, pacijenti doktora Mrsića bi mnogo izgubili, ali dobila bi bolesna Hrvatska.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)