Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Konačno se nalazimo pred vratima toliko žuđene zajednice naroda

Za Europu spremni!?

Za Europu spremni! Svega još dva koraka i nepovratno ćemo srušiti graničnu rampu na Bregani. Istinabog, svaki je taj korak još dug po godinu dana. Ali, što je to prema dosadašnjim godinama iščekivanja formalnog povratka Hrvatske u Europu, a što je tako vatreno proklamirano još pred dvadeset godina, prvih dana hrvatske samostalne države. Po uzoru na slovenski slogan EVROPA ZDAJ ovdje se tada uzvikivalo EUROPA ODMAH I SADA. I dok su Slovenci ubrzo spretno uskočili u europski vlak, mi smo ostali u čekaonici. U međuvremenu je zbog toga kod nekih eurozanesenost splasnula. Činilo se kako nam iskrsavaju sve novi i novi uvjeti za dobivanje ulaznice.

Osim zbog sira, vrhnja i kolinja, osobno sam se plašio da će europski pregovarači uvjetovati naš ulazak u EU uklanjanjem "ležećih policajaca" iliti uspornika, jer tako nešto nikad nisam vidio u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj... Kao uvjet će nam postaviti da zabranimo naš lijepi narodni običaj da spaljujemo smeće u svojim vrtovima i dvorištima, jer da time ne samo smradimo okoliš, već i trujemo sebe i susjedstvo otrovnim dioksinom. Bojao sam se da će tražiti ukidanje našeg lijepog običaja bučnih proslava svadbi, rođendana i imendana s cjelonoćnim pjevanjem ozvučenog razglasom kako bi se slavlje nadaleko čulo. Uz obaveznu pucnjavu i pravi vatromet. Mogli bi tako tražiti da se spriječi igra napetog ruskog ruleta na našim prometnicama koju tako uzbudljivo igraju mnogi temperamentni vozači, a koji bi po europskim kriterijima mogli biti proglašeni nasilnicima koji ne ugrožavaju samo sebe već i ostale sudionike u prometu. Ne razumijevajući specifične karakterne osobine koje se razvijaju u ljudi uvjetovano ovim podnebljem, mogle bi članice EU uvjetovati naš ulazak i time da policija mora obavljati svoj posao i u navedenima slučajevima. Kao da naša policija nema pametnijeg posla.

U toku svojih pristupnih pregovora Slovenci su snimali kratke dokumentarne filmove o sebi i svojoj zemlji i emitirali ih na europskim televizijama. Jedan je takav film bio o baroknim crkvama i drugim baroknim građevinama u Sloveniji. Kako bi na taj način razbili stereotipe o Slovencima kao nekulturnim gorštacima. Snimili su i prikazivali film o (i izvan Europe) poznatom i popularnom ansamblu zabavno-narodne glazbe Avseniki, kako bi pokazali koliko je slična slovenska glazba onoj istovrsnoj u mnogim europskim zemljama. Slovenci su snimajući kratke priče o svojim gradovima spretno odašiljali poruke kako se po arhitekturi i načinu življenja ti gradovi ne razlikuju od neslovenskih srednjoeuropskih gradova. Na taj su način efikasno lobirali u širokom krugu TV-gledateljstva za svoj prijem u Europsku Uniju.

Naravno, mi imamo daleko više lijepih i zanimljivih gradova, koji se mogu ekranizirati u zanimljive TV-priče. Ne samo za europsko lobiranje, već i istodobno privlačenje gostiju iz tih europskih zemalja. Recimo i Dioklecijanov Split. Kad nam ne bi prošlog tjedna iz njega u svijet pobjegla slika izbezumljenih divljaka koji urlaju "Ubij, ubij pedera!". I kako bacaju kamenje, i sve drugo što im pod ruku dođe, na sudionike gay parade. Policija se brani da nije mogla intervenirati u masi izgrednika, jer da su se u njoj našle i majke s malom djecom.

Vjerojatno su mame došle s djecom u dobroj namjeri, da im zorno pokažu tko su ti drugi i drugačiji te da svoju djecu pouče toleranciji. Kako kao pravi katolici trebaju ljubiti bližnjega svoga i kad je on drugačiji. Premda su pritom slušali rulju koja kao kor u grčkoj tragediji urla "Ubij, ubij pedera!". Možda su im pritom mamice ispričale i onu mitsku priču o vrhovnom bogu starih Grka zvanom Zeus, koji se tako silno zaljubio u dječaka Ganimeda. Vrhovni besmrtnik zaljubio se u najljepšeg smrtnika. Ne mogavši se savladati, Zeus se pretvorio u orla i kao takav ugrabio dječaka, sina kralja Trosa, osnivača Troje. Ganimed je postao Zeusov besmrtni peharnik. I ne samo vinotoča. Naravno, božica Hera nije bila oduševljena time. Ali, što je mogla. Ništa. Jednako kao i sve smrtne žene u tadašnjim grčkim gradovima-državama. Pederastija ili paiderastija (pais, gen. paidos = dječak, erao = voljeti) smatrala se normalnim i društveno prihvatljivim ponašanjem u staroj Grčkoj. Ali, i ljubavna veza između dvojice zrelih muškaraca.

Lezbijstvo pak kao pojam zahvaljuje svoje ime grčkom otoku na kojem su se štovali bogovi radosti i sunca – Lezbosu. Ali, za značenje tog pojma zaslužna je legendarna pjesnikinja Sapfa. Ona je još u VI. stoljeću prije Krista na Lezbosu vodila školu za djevojke. Sapfa je stekla pjesničku besmrtnost svojim prekrasnim ljubavnim stihovima. Opisima ljubavi između žena. Za takvu vezu postoji i izraz ginerastija (gine, gen. Ginaikos = žena). Jesu li ljubavni odnosi između žena u staroj Grčkoj bili posljedica njihovog zanemarivanja u društvu u kojem je ljubav među muškarcima bila sasvim prihvatljivo društveno ponašanje? Jer, što je jadnim ženama drugo preostajalo?

Naravno da je to suviše pojednostavljeno objašnjenje. Pogotovo gledano iz suvremenog zornog kuta. Stoga ne postavljajmo si pitanje zašto je netko drugačiji. Pogotovo ga ne osuđujmo zbog toga. Radije ga poslušajmo: što ga tišti, što ga boli. Ova je subota prilika za to u Zagrebu. I da se pokuša isprati splitska sramota.

Arhiva 2011

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002