Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Kap dobrote bitnija je od Nagrade Grada

Zbogom dobra Mira

Mira Jazbinski. Uvijek je bila nasmijana i vedra. Takva je bila i tog dana proteklog ljeta, dok smo sjedili na Trgu na terasi samoborske slastičarne U prolazu. Premda je mojoj supruzi i meni pričala o dobivenim zabrinjavajućim liječničkim nalazima svojeg zdravstvenog stanja.

- Svjesna sam svoje dobi, pa ipak bih voljela još proživjeti koju godinu. Željeti to sasvim je prirodno, rekla sam liječnicima. Preporučili su mi terapiju. Sada čekam slobodni krevet u bolnici, jer svakodnevno putovanje u Zagreb i povratak bilo bi mi prenaporno.

Inzistirala je da će ona platiti konzumaciju naših kava. Pristao sam, pod uvjetom da idući puta ja plaćam ceh. Nažalost, nikad više neću imati tu priliku.

Miru sam upoznao još prošlog stoljeća, dok smo oboje radili u Vjesnikovoj kući. U svojstvu diplomirane ekonomistice bila je visoko pozicionirana na rukovodećoj ljestvici Odjela prodaje Vjesnikovih izdanja. Potom je prihvatila ponudu za mjesto pomoćnice direktora OUR Informativno revijalna izdanja, u čijem su organizacionom sklopu bila sva Vjesnikova revijalna izdanja, pa tako i Redakcija SAM-a, u čijoj su produkciji osim mjesečnika Sam svoj majstor i Trend izlazile edicije YU nautika, YU ski magazin i brojne popularno-stručne knjige. U šumi financijskih propisa i začkoljica Mira je bila dragocjena savjetnica i čuvarica od mogućih novčanih brodoloma.

U Mirinoj je profesionalnoj biografiji i jedna neobičnost. Bila je osvjedočena vjernica, katolkinja. Iako je inače rado dolazila na razne skupove, priredbe i otvorenja izložbi, to nije činila u doba korizme. To je vrijeme provodila u postu i kontemplaciji, obavljajući samo obaveze iz radnog odnosa. Na Božić nikad nije dolazila na posao. Svi su u Vjesniku znali da Mira beskompromisno prakticira svoju vjeru. Neobično zvuči da je to bilo u vrijeme za koje se danas smatra da je bilo teško, štoviše, opasno za vjernike. Mirin primjer kao da dokazuje visoku razinu vjerske tolerancije u Vjesniku u doba "socijalističkog mraka". Ili samo to da se u Vjesniku nisu htjeli ni pod koju cijenu odreći Mirine stručnosti pa čak ako su morali zažmiriti na oba oka na njeno svjedočenje vjere. I u ovom drugom slučaju to bi bio očiti znak razumnog postupanja, kakvog nije bilo u vrijeme mukotrpnog rađanja ove države, kad su mnogi stručnjaci prisilno penzionirani ili naprasno izbacivani, ne samo iz medijskih kuća. Osim ako se nisu na vrijeme opskrbili članskim iskaznicama HDZ-a.

Svojedobno sam stanovao u Zagrebu, u centru grada. U Đorđićevoj ulici, pet minuta do Jelačić-placa. Par minuta do isusovačke crkve u Palmotićevoj ulici. Kad sam se preselio u Samobor, Mira se tome iskreno obradovala. Trudila se da me upozna sa svojim prijateljima i znancima, s mjesnim prilikama i samoborskim zanimljivostima. Vremena su bila teška, ratna. Razgovarajući, slučajno smo nadošli na to da Mira često dolazi u zagrebački kvart iz kojeg sam odselio. Dolazila je u župnu crkvu u Palmotićevoj ulici na sastanke udruge Kap dobrote. Bila je jedna od stotinjak članica i članova udruge koju je osnovao danas već legendarni prijatelj siromaha i obespravljenih, pater Antun Cvek, isusovac. Obilazila je stare, bolesne, nemoćne i bespomoćne. Donosila bi im hranu, voće, ponešto novca prikupljenog od dobrotvora, a prije svega toplu riječ i utjehu u njihovoj samoći i društvenoj napuštenosti, često potpunoj zanemarenosti.

Zato je na Mirinom ispraćaju na samoborskom groblju bio i sveti čovjek pater Cvek. Danas, u 78-oj, više se ne vozi na svom starom biciklu obilazeći potrebite. Samo ga gura, jer su poput bisaga na stražnjem kotaču pričvršćene pune torbe darova za one zaboravljene i zanemarene. I alat za nužni popravak u kući i električnih uređaja. Dosad je uspijevao namaknuti i novce za plaćanje računa struje, vode ili plina mnogima kojima je prijetilo isključenje. Ili su im dovodi čak bili isključeni. Kako mu to uspijeva? Evo kako je na to pitanje odgovorio novinaru tjednika Forum Goranu Borkoviću:

"Uoči Domovinskog rata bilo je stvarno teško. Za vrijeme rata bilo je kritično, jer je sve išlo za vojsku, a sada, kad bi nam trebalo biti bolje, stanje je dramatično. Potrebe su velike, a mogućnosti sve manje. Čovjek je u situaciji da mora birati između najpotrebnijih one najpotrebitije, ne bi li barem njima malo pomogao. Stanje je nemoguće teško, pogotovo zadnjih godina kada je došla kriza".

Zašto je tome tako, pater Cvek ovako objašnjava:

"U ovako teškom ekonomskom stanju trpi čitava nacija, a najviše upravo ti mali ljudi. Ne može se manjem broju ljudi dopustiti da u svojim rukama drže većinu sredstava, a mali ljudi postaju žrtve takvog načina upravljanja. U ovako teškom ekonomskom stanju trpi čitava nacija... Industrija je nestala. Pogledajte samo nekadašnje velike tvornice iz bivšeg sistema poput Prvomajske, Tvornice parnih kotlova ili Jedinstva, u kojima su radile tisuće i tisuće radnika... Osnovna sredstva, koja su doprinosila standardu, otuđena su..."

A što je s ljudima? Pater Cvek:

"...Ljudi su postali potrošna roba. Na tržištu rada, kakvo danas postoji, čovjek vrijedi koliko može napraviti po svojoj snazi, godinama i sposobnosti. Poslije, kad više ne može, zamjenjuje se kao što se to radi s dotrajalim strojevima..."

Ne može se reći da pater Cvek nema društveno priznanje za svoj rad i djelovanje. Bio je proglašen humanitarcem godine i za to dobio priznanje "Ponos Hrvatske 2008". Mira Jazbinski bila je ovog ljeta predložena za Nagradu grada Samobora. Kažu stariji Samoborci, koji dugo pamte, da je još mnogo toga u Mirinoj biografiji zbog čega bi ona zaslužila ovu nagradu. A nije ju dobila. Obraz odbora za dodjelu nagrada kao da je spašen kompromisom, dodjelom medalje. Kad sam Miri bio rekao da je kandidirana za Nagradu Grada, skromno je rekla:

- Ne znam, čini mi se da ima zaslužnijih od mene.

Tko želi, ima priliku usporediti zasluge samoborskih laureata. Ako ne prije, onda na svečanoj dodjeli u povodu Dana Grada. A Miri bi sigurno najdraže bilo kad bi njoj u spomen svi mi dali, prema mogućnosti, prilog za udrugu Kap dobrote na račun:

2340009-1100026681 Privredna banka Zagreb

Infotelefon: 2317-802

E-mail: kap-dobrote@zg.htnet.hr.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)