Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ne gubite povjerenje, ne sumnjajte - vjera će vas spasiti!

Darovi Bake Mraz

U ove blagdanske dane doista ne bi trebalo građanima Lijepe naše kvariti dobro raspoloženje. Nema razloga za defetizam, poručuje premijerka. Oni koji nisu razumjeli što označava pojam defetizam (a takvih je s obzirom na stupanj obrazovanja velik broj u njezinoj biračkoj bazi, ali i ne samo u njoj), evo objašnjenja: nepovjerenje u vlastite snage, sumnja u pobjedu, pa i malodušnost. Dakle, ne gubite povjerenje, ne sumnjajte, ne budite malodušni. Vaša će vas vjera spasiti!

Činjenica je da je krenulo. Svaki dan je sve svjetliji. Najduža je noć za nama. U faraonskom Egiptu žreci su pred neukim pukom zasluge i za tu prirodnu pojavu pripisivali svojim nadnaravnim moćima, držeći ga i time u strahu i pokornosti. Naravno. U današnje vrijeme naš puk ipak nije toliko naivan. Ali, koliko je uprosječeno naivan, to pokazuju ishodi dosadašnjih raznih izbora. Kolika je i kakva iskustva stekao s demokratski izabranim vodstvom, vidjet će se na idućim izborima. Naravno, ukoliko prije njih ne bi neka kap prelila čašu ovog beskrajnog strpljenja i pokrenula promjene činom neposredne demokracije.

Ali, teško da bi išta poljuljalo ovo naše jobovsko strpljenje. Nismo mi kao oni tamo u srpskom susjedstvu, što začas planu na ulicama. Ili ovi tu preko na slovenskoj strani, koje ni snježno nevrijeme, a penziće ni visoke godine ne mogu spriječiti da dođu iz cijele Slovenije i demonstriraju u Ljubljani. Što se toga tiče, mi smo ipak civiliziraniji. Eto, vrijeme je darivanja pa naši penzići i penzićke sretno plešu pred premijerkom i njenom svitom u nekom staračkom domu. Taj mini-slet održan je u čast velike voditeljice i u znak velike zahvalnosti za povrat rate duga penzionerima, a koju je gospođa nekim penzionerima tom prilikom kao poklon i osobno uručila.

Zapravo ta predstava premijerke (u sklopu već zahuktale predizborne kampanje) nije bila nikakva premijera, jer je taj isti igrokaz prije tri godine s penzićima odigrao veliki Ivo uoči tadašnjih izbora. I upalilo mu je. Maltene su mu pjevali Te Deum. Tko zna koliko su on i njegovi za to dobročinstvo dobili penzionerskih glasova. U znak zahvalnosti veliki im je Ivo razbio njihovu stranku. Uvalio im je trojanskog konja sačinjenog od par penzionerskih disidenata. Sadašnji penzionerski trojanski konj već je viđen i sasvim je prikladan našoj cirkuskoj političkoj areni. Naša premijerka, već ranije samodeklarirana jahačica, i njega će uzjahati u izbornoj borbi.

Ovaj recept povrata duga umirovljenicima premijerka bi mogla uspješno primijeniti ne samo kao predstavu u staračkim domovima, već i kao Baka Mraz u dječjim vrtićima. Uzme lijepo djeci igračke, a onda nakon izvjesnog vremena dođe za blagdan i počne djeci dijeliti te njihove igračke. Ali, ne sve odjednom, već na dijelove. Svaku igračku razdijelit će na šest dijelova. Djeca koja su voljna dugo čekati dobit će nakon puno godina svih šest dijelova. Djeca koja su nestrpljiva i ne žele tako dugo čekati, morat će ucijenjena pristati na isplatu, pardon, darivanje samo pola igračke i to u tri rate.

Mislite da će djeca prepoznati svoje igračke i reći premijerki da vara, jer su to ionako njihove igračke koje im je otela, a sada još oteže s njihovim vraćanjem? Sumnjam. Psiholozi tvrde da djeca što su manja brže zaboravljaju izgled svoje igračke pa savjetuju roditelje da igračku na izvjesno vrijeme uklone iz vidokruga djeteta i kasnije ga ponovno razvesele poklonom. Čini se kako su vladajući uvjereni da taj sistem zapravo savršeno funkcionira primijenjen na penzionerima. Očito računaju na zaboravnost kao tobože svojstvenu poznoj životnoj dobi. Bez okolišanja rečeno – na staračku dementnost. A da se vladari nisu prevarili svjedoči činjenica da su "darovani" premijerki i njenoj sviti u znak zahvalnosti izveli svoju verziju TV-predstave plesa sa zvjezdama. Umjesto tog plesa mogli su joj prenijeti što umirovljenici misle o njenom jezuitskom obrazloženju odluke Vlade da zamrzne mirovine. Tobože, da se ne bi mirovine više usklađivale s plaćama, jer ako bi plaće padale usklađivanjem bi bio ugrožen standard umirovljenika. Zašto se ne bi usklađivale samo u slučaju budu li plaće rasle pa bi se tako doista zaštitio standard penzionera?

I, kako reče premijerka, nema razloga za defetizam. Premda i na strani vladajućih i oporbenih čerčilovski obećavaju u idućoj godini samo znoj, krv i suze. Netko reče kako bi najbolje bilo 2011. godinu prespavati. Takva izjava jako je naljutila i nadbiskupa Marina Srakića, pa je zatražio od vjernika da ne podliježu utjecaju defetizma. Nije objasnio kako optimistički gledati na porast broja nezaposlenih, male plaće nedovoljne i za skroman život, radnike koji čak ne dobivaju plaće... Ali, treba gledati onu ljepšu stranu, ljepšu sliku. Recimo, treba ovih dana otići na granični prijelaz Bregana i gledati kolone automobila sa skijama, čiji zadovoljni putnici (kažu brojniji nego lani) putuju nekuda put slovenskih, austrijskih, talijanskih i francuskih skijališta. I dok su oni prvi sve siromašniji, ovi drugi spadaju u kastu sve bogatijih. K tome su ovi prvi sve brojniji. Taj problem je sve to veći pa bi ga trebalo hitno rješavati. Kako? Vjerujem i Nadanu Vidoševiću i Davoru Šternu i Mladenu Vedrišu i Borislavu Škegri i još mnogima takvima koji propovijedaju kako su nam potrebni bolni rezovi za izlazak iz krize. Ali, oni i njima slični sigurno neće osjetiti na svojoj koži te bolne rezove. Niti će ih osjetiti oni koji su nas bezglavo uvalili u tu krizu, a da su se sami pritom dobro potkožili. I to je još bolnije za sve one na čijoj grbači se ta kriza prelama.

Suviše sumorna božićna priča? Pa, zapjevajmo onu staru:

Danas jesmo, sutra nismo, a preksutra Bog zna gdje smo. Zaborav´mo naše tuge, hajde da se kucnemo...

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)