Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Već je vrijeme da se iz zaborava izvuče pjesma Slovenac i Hrvat

Od Vraza do Olivera

Nakon što je kao domaćin na Pantovčaku zajutrakovao s predsjednikom Europskog vijeća, gospodinom Hermanom van Rompuyjom i od njega dobio optimistička uvjeravanja o ishodu našeg dugog putovanja u Europsku zajednicu, naš je predsjednik otputovao prošlog utorka do Buzeta, da bi se tamo, takorekuć pred europskim pragom, sastao s predsjednikom Slovenije gospodinom Danilom Türkom. Obojica vrhunski pravnici laskavih akademskih titula i na toj su razini al pari pa je i razgovor sigurno bio takav.

Ne znam da li je već vrijeme da se iz zaborava izvuče pjesma Slovenac i Hrvat, posljednji put objavljena u čuvenoj godini rodoljubnog zanosa, 1971., u pjesmarici 10 hrvatskih rodoljubnih pjesama, među kojima se nalaze uvrštene tada "čokoladne pjesme" (jer su "zatvarale") Zrinsko-Frankopanska i Vila Velebita (sve pjesme skupili, obradili i priredili Mario Kinel i Miljenko Manjaka, izdavač Croatia-Concert). A stihovi te pjesme glase:

1. "Iz bratskog zagrljaja poleti sada pjesmo sveta, iznesi sreću raja pred lice cijelog svijeta: dva svijeta kada staše u jedan plamen sjat, kad desnice si daše Slovenac i Hrvat!"

2. "Od snježnog Triglava pa sve do divnog Balkana narodu puče slava i zora novog dana: u mraku neće žalit, već sunce će mu sjat što prvi će zapalit Slovenac i Hrvat. Za uvijek brat i brat."

Predsjedniku Ivi Josipoviću i kao akademski obrazovanom muzičaru s predavačkim stažom profesora na Glazbenoj akademiji sigurno je poznat kompozitor te pjesme Franjo Serafin Vilhar-Kalski (1852.-1928.). Moglo bi se reći da je bio neke vrsti glazbenog Stanka Vraza. Rodom Slovenac, a zaljubljenik u Hrvatsku, kao vrhunski glazbeni pedagog poučavao je u mnogim hrvatskim gradovima. U Splitu mu je učenik bio i kasnije slavni Ivo Tijardović. I Vilhar-Kalski doživljavao je poput Vraza istu podozrivost i zamjerke obje nacionalne strane.

Što se Stanka Vraza tiče, on je u Samoboru ove godine doživio neku vrstu rehabilitacije. Dok su dosad svake godine sudionici pjesničke svečanosti Vrazova Ljubica hodočastili samo na grob Julijane Cantilly alias Ljubice, ove su godine došli položiti cvijeće i pod bistu Stanka Vraza. Nekome je ipak sinulo da je i pjesnik Vraz nekog vraga zaslužan za tu feštu. A i bio mu je okruglo 200. rođendan (30. lipnja). No, neupućeni i dalje neće znati čija je to bista, jer je zlatoboja na uklesanim slovima potpuno isprana, pa su ona nečitljiva. Jednako kao što su izblijedjela i slova imena na susjednoj bisti ispred Muzeja grada Samobora, našeg vrlog pretka i velikana Ferde Livadića Wiesnera. Da je kojim slučajem gradonačelnik Beljak bio osobno prisutan odavanju počasti polaganjem cvijeća pod bistu prvog hrvatskog profesionalnog književnika, sigurno bi uočio taj nemar i smjesta dao urediti natpise s imenima velikana s kojima bi se ne samo u Samoboru, već po cijeloj Hrvatskoj trebali ponositi i s poštovanjem se odnositi prema njihovoj ostavštini. Ali, nije ni sad kasno da gradonačelnik Samobora ispravi taj kulturocid.

Ruku na srce, Vrazova Ljubica, nažalost, nije imala masovan odaziv pučanstva. Kao što je izazvala već i sama najava javnog nastupa Olivera Dragojevića u povodu svečanog otvorenja samoborske trgovine trgovačkog lanca Lidl. Uvijek mi je drago kad vidim Olivera. Svojedobno prvi sam ga u reviji Studio najavio kao izuzetno talentiranog mladog pjevača i muzičara. U trenutku kad je potpuno nepoznat uskočio u sastav Dubrovački trubaduri, nakon što ga je napustio Đelo Jusić. Svi su bili uvjereni da je to kraj popularnog dubrovačkog vokalno-instrumentalnog sastava. Ali Očalinko, kako su zbog debelih leća naočala zvali Olivera, ubrzo je svojim šarmom podigao duh ansambla i pomogao mu da vrati poljuljanu popularnost. U početku je publika bila uvjerena da je to Đelo Jusić, jer mu je zbog naočala, frizure i kostima doista bio nalik. A i imao je nevjerojatan talent imitiranja, jer je mogao "skinuti" svakog pjevača pa tako i Đelu Jusića. Onda je i on otišao svojim samostalnim putem i postao svojevrsna splitska ikona, ali i više od toga.

Jednako kao i Mišo Kovač, koji je svoj status žive legende potvrdio i svojim svojevrsnim spektakularnim nastupom na kraju netom završenog Splitskog festivala. Svojedobno se kao mladac jako naljutio kad sam, u jednom razgovoru s njim, obznanio je izučeni tapetar i da mu je pravo ime Mato. Na pozornici Splitskog festivala nedavno je pak bez kompleksa ispričao kako je na Bregani slovenskom pograničnom policajcu objašnjavao zašto se on zove Mišo, a u putovnici mu piše Mato. A onda da je policajca u nevezanom razgovoru upitao: kradu li vas u Europi? Policajac da je to potvrdio, kradu. Na to da mu je Mišo, tobože ponosno, odgovorio:

- Nas kradu Hrvati!

Tome je još trebao dodati onu dalmatinsku uzrečicu:

- Ma tko to može platit?!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (71)