Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Čini se da je Svevišnji napokon većini prosvijetlio pamet

Imamo predsjednika - gospodina

Reci mi za koga si glasao i reći ću ti tko si. Gradonačelnik Samobora u predizbornoj kampanji svoju je podršku javno obznanio. Njegov je favorit bio Milan Bandić. Podsjetimo kako je sâm objasnio razloge svoje potpore: "Razlozi su zaista banalne prirode. Naime, gospodina Bandića mogu nazvati na telefon u svako doba dana i noći, on će mi se javiti i mogu doći do njega". Njegova potpora bila je i poruka sugrađanima za koga trebaju glasati. Njihov odgovor, i ujedno svojevrsna poruka gradonačelniku Beljaku, bio je rezultat glasanja na području Samobora – Josipović 68,9% : Bandić 31,06%. I splitski gradonačelnik Kerum, koji također "drži štangu" Bandiću, dobio je od svojih sugrađana sličnu poruku. Jednako kao i glasni Bandićevi podupiratelji: gradonačelnik Osijeka (66,7% : 33,27%) i župan Osječko-baranjske županije (64,09% : 35,91%).

Bandićev stil u predizbornim sučeljavanjima bio je catch-as-catch-can, uhvati kako možeš. Izvan ringa i "uhvati" koga možeš. Dobivši potporu HDSSB-a imao je podršku Branimira Glavaša. Tomislav Merčep samo je jedan od bizarnih likova koji su ga okruživali tijekom kampanje. Svoju potporu Bandiću ovako je objasnio sveučilišni profesor dr.sc. Šemso Tanković, predsjednik SDA Hrvatske:

"Treba samo doći i vidjeti sportsko igralište kraj zagrebačke džamije, koje je sagrađeno uz svesrdnu podršku gospodina Bandića".

Tako je zagrebački gradonačelnik, raspolažući ovlastima i gradskim novcem, mnoge zadužio. Na televizijskim snimkama uz njega su stajali poznati iz svijeta kazališta, sporta i šoubiznisa. I svećenici. Viđena su i mnoga manje poznata lica poduzetnika, interesno povezanih s gradskom upravom Zagreba. Ulaganja u njih došla su na naplatu. Tu leži objašnjenje izvora novca za basnoslovnu kampanju Milana Bandića, čiju stvarnu svotu, kao ni porijeklo, nikad nećemo saznati. Jednostavno, došao je vrag po svoje i zaduženi nisu imali kamo. Naravno, pritom mnogi i dalje očekuju širokogrudne usluge svojeg dobročinitelja. Treba samo pogledati genijalnu filmsku trilogiju Kum i bit će potpuno jasno kako to sve funkcionira. A sva ova naša događanja itekako su inspirativna za hrvatsku filmsku verziju Kuma. Možda s prikladnijim naslovom - "Kumovi i barbe".

U posljednji trenutak na predizbornoj sceni se pojavio u Bandićevom propagandnom TV-spotu velečasni Zlatko Sudac. Snimljen u vatikanskom dekoru, sugerirao je kako sâm Vatikan podržava Bandića. Između ostalog, velečasni Sudac u spotu kaže: "Prvo priznanje Hrvatskoj nije dao agnosticizam nego katolicizam".

Pritom velečasni Sudac aludira na izjašnjenje Ive Josipovića kao agnostika. I upravo to je bila točka na koju se pucalo iz svih crkvenih oružja, kako bi se Josipoviću onemogućio pohod na Pantovčak. Pritom se svjesno poistovjećivao agnosticizam s ateizmom. Ni novinarima koji su razgovarali s kandidatom očito nije bila jasna razlika pa mu nisu dali priliku da to svoje uvjerenje objasni. Samo je u jednoj TV-emisiji Ivo Josipović pokušao objasniti svoj stav zaustivši: "Ja jesam agnostik, ali to ne znači da sam nevjernik..." No, nespretni ga je voditelj tu prekinuo nekim novim pitanjem. Tako se s jedne strane nesvjesno, ali s druge vrlo svjesno, stvarala predodžba da je Ivo Josipović bezbožnik i bezvjernik, pa da je zbog toga apsolutno neprihvatljiv kao predsjednik pretežno katoličke države. Naravno da crkveni krugovi dobro znaju što označava pojam agnostik, a koji se bitno razlikuje od pojma ateist. Ali, niti agnostik nije prihvatljiv svećenstvu, bez obzira kojoj vjeri oni pripadaju. Zbog toga što je agnosticizam svojim filozofskim shvaćanjem ipak bitno različit od poučavanja raznih religija, pa tako i katoličke i muslimanske. Agnosticizam je u teološkom smislu učenje koje dopušta opstojnost neke više sile, ali odriče da ju ljudski um može spoznati i shvatiti. Ukratko, agnosticizam dopušta postojanje neke Beskonačne inteligencije kao pokretača i ostvarenja svega, ali zauzima stav da na mnoga bitna pitanja postojanja ne postoje i nikad neće postojati odgovori. Pred tom nedokučivosti nemoćni su i znanost i filozofija i teologija. U tom smislu apsolutne istine nema. Zar nije sve to sublimirano i u onoj biblijskoj rečenici: "Nedokučivi su putovi Božji".

I dok je katolički kler uglavnom podržavao Bandića, pa čak i s oltara pozivao vjernike da za njega glasaju, stvarala se jedna neobična slika. S jedne je strane bio Ivo Josipović, izgledom smirenog, blagog i za ljudske patnje suosjećajnog župnika, a s druge strane svećenici sasvim nalik na vehementne, zagrižljive političare. Tako jedna starija vjernica u Sinju nije mogla izdržati agitiranje svećenika, koji je za bogoslužja pozivao vjernike da glasaju za Bandića. Ustala je i poslala fratra k vragu, rekavši mu da bi se za oltarom trebao baviti vjerom i Bogom, a ne politikom. Zatim je demonstrativno izašla iz crkve.

Uza sav trud svećenstva i degutantnog Bandićevog mahanja križem, na kraju je za budućeg predsjednika izabran Ivo Josipović. Može li Crkva osporiti da je to bila volja Božja? Čini se da je Svevišnji napokon većini prosvijetlio pamet, da je napokon krenula nova era za Hrvatsku i njene građane. Nakon predsjednika - građanina, stiže nam predsjednik - gospodin.

Arhiva 2010

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002